Naći Boga i samog sebe

Arhimandrit Rafail (Karelin)
TAJNA SPASENjA

Naći Boga i samog sebe

Spasti se – znaci naci Boga i samoga sebe. Svaki covjek je neponovljiva pojava, i u tome je izrazena premudrost i ljepota Spasitelja. Neki smatraju spasenjem odricanje od sebe kao licnosti i svoje posebnosti, kao rastakanje u nekakvoj zajednickoj apstraktnoj ideji. To je zabluda.

Covjek je duzan da se oslobodi – ne od sebe, vec od tudjega u sebi, sacuvavsi svoju licnost i individualnost kao dar Boziji. Da je cilj stvaranja bio unifikacija i uopstenosti, onda je Gospod mogao da nas stvori u obliku istih geometrijskih figura. Svaki covjek ima neponovljivu tjelesnu strukturu. To je znak da svako ima i jedinstvenu dusu. U ovome nam se otkriva ljepota Bozija, predstavljena ne u jednoobraznosti, vec u mnogoobraznosti svoje tvorevine.

Covjek treba naci sebe usred tudjega koje se ubacilo u njega, koje ga je opkolilo sa svih strana. A tudje to je grijeh, strast i nemir. Ali na duhovnom putu cesto se susrece upravo sa takvim greskama: da bi se oslobodio treceg i nanesenog (mulja) covjek rusi ne samo grijeh vec i sebe unistava i datu mu Bogom neponovljivost, svoju licnosti, to jest lice svoje duse. Ovo lici na to, kao kad bi restaurator, mjesto da ocisti sliku od cadji i prljavstine grundirao je i naslikao na toj istoj podlozi drugu sliku, uz sve to jos neuspesno.

Cini nam se da postoje dvije opasnosti na duhovnom putu kada covjek sakati sebe, svoj zivot kao pjevac koji pjeva tudjim glasom, – to je prinudjavanje, to je nasilje i imitiranje. Covjek moze oponasati primjerima iz knjiga ljude koje susrece kao apstraktne i idealne likove koje stvara u masti, zaboravljajuci pri tome da taj primjer – zivot drugog covjeka, odraz druge licnosti i druge individualnosti, apstraktni lik uvijek je sjedinjen sa raspaljenom mastom i nema prema nama konkretnu realnost. Ovo oponasanje drugoga tijesno je povezano sa uobrazavanjem i zato postaje za dusu laz, ako je orjentisana na vanjstinu, a ne na duh. Mi uvijek ostajemo – mi, druga licnost necemo postati nikada, ali svoje “ja” mozemo pokvariti i osakatiti, to jeste izgubiti svoj put. Mi moramo naci svoje “ja, zato covjek, uzimajuci u obzir iskustvo i primjer drugih, ne treba se poistovjecivati sa drugima, vec izlaziti iz samog sebe, samo razlikovati sta je nase, a sta tudje sto je prisutno u nasoj dusi, a sto je ubaceno. On mora da rijesi zadatak – medju linijama koje se isjeku da nadje svoj, a ne tudji put. U sluzenju Bogu, u duhovnom zivotu vazno je sacuvati svoju licnost, a ne da smatra licnim svijetom razne okolnosti, sujete – boju. Ako tako postupi u duhovnom zivotu, covjek ce postupati licemjerno, svrstace se u neke licnosti procitanih knjiga, u neke ljude iz okruzenja ili svoju sopstvenu mastu. Zato je ovdje veoma vazio ni u kom slucaju ne izjednacavati se sa svojim strastima, privrzenostima. sa svojom oholoscu sa svojim neprirodnim stanjem, tako isto ne treba se identifikovati se svojom bolesnom mastom. Covjek nalazi sebe boreci sa grijehom: on kao da se iskopava i izvlaci to iz zemlje svojih strasti. Kako razlikovati glas grijeha i strasti od glasa ciste duse? Na glas grijeha srce, reaguje tuznim cuvstvom; ono ili cuti, pritajivsi se ili jednoliko kuckajuci stenje. Grijeh stiska covjecije srce i cini ga malim, uskim i sivim. Nekakva sjenka pada na covjeka – sjenka dolazece odmazde. Glas strasti je pracen cuvstvom naslade, um kao da zatvara svoje oci i ponire u tamu, a paznja se sliva sa cuvstvom naslade, pije ga kao casu sa opojnim slatkim napitkom. Po svome djelovanju naslada je uspavljivanje, poniranje u podsvijest, u proces, koji nema cilja, to jeste kada cilj postaje sam proces ili mutna radost nerava k krvi slicna cudnom zadovoljstvu koje osjeca covjek cesuci na svome tijelu lisaj ili ranu. Osobina strasti je gasenje uma. Suvisna privezanost prema nekome ili necemu, misao da se ne moze zivjeti bez toga (“drugoga“), sve su to strasti. Cak vise od toga, podsvjesno predmet strasti dobija za nas znacenje samog bozanstva. Slijedjenje ovom putu donosi covjeku osjecaj mira, jos kada djeluje blagodat, kada se skidaju sve suprotnosti, -covjek dozivljava veliki spokoj i unutrasnju slobodu. I jos nesto – osjecaj radosti. Tudji put rijetko da je radost. Duhovna radost se moze dobiti i kod dubokog pokajanja covjekovog. Ovdje nije rijec o emocionalnoj zemaljskoj radosti, vec o miru srca, koji je ozaren toplim svjetlom. Kada blagodat govori u dusi: “To je moje” – tu nema sumnji, a kada umjesto duha strasi govori: “To je moje” – onda u srcu nice sumnja i smusenost koji ga kolebaju i rastuzuju. Ali strast svojom agresivnom energijom gusi tugu, potiskuje svijet od srca, kao psa od tudjeg dvorista i prisiljavam razum da laze samom sebi.

Dakle, prvo, kako nam se cini, zlo — to je vanjsko podrazavanje primjerima, u kojima je uvijek prisutna glumacka igra. Cak kad bi ta igra bila povezana sa teskocama koje dolaze do stepena podviga, i tada bi se takav podvig za dusu pokazao kao vanjski. Drugo – to je nasilje: nasilje mira (po rijecima asketa, obicaj mira – to su uzavrele strasti), nasilje koje dolazi od nasih bliskih, koji zele da budemo slicni njima.

Roditelji koji su dali zivot djeci, cesto na nivou podsvijesti hoce da zive u svojoj djeci; zato cine nasilje nad licnoscu svoga djeteta, koje nije kopija svojih roditelja vec posebno bice. Protiv ovog nasilja potrebni su hrabrost i smirenje; uostalom, hrabrost i smirenje, pravilno shvaceni, jedno su te isto. Smirenost bez hrabrosti pretvara se u plasljivost, kapitulaciju pred vanjskom silom. Hrabrost bez smirenosti pretvara se u drskost, zelja da se na udarac odgovori udarcem.

Jos jedan oblik nasilja desava se zbog neiskustva duhovnih rukovodilaca- U duhovnom rukovodjenju treba vladati sposobnoscu da se moze osjecati tudja dusa. Kao duhovni rukovodioci “naznacava se” kolicina procitane literature, kako to ne cini covjeka duhovnim nastavnikom. Za duhovnika je potrebna sposobnost intuicije, blagodat Duha Svetoga, da bi mogli vidjeti dusu svakog covjeka, osjecati je, pomoci covjeku da nadje samog sebe i svoj put. Duhovnik koji djeluje sablonski i sematski, kao psiholog unakazava svoju djecu. Covjecija dusa dublja je i slozenija od svih sistema i teorija. Duhovni otac mora da ovlada takvim pogledom koji vidi lice duse, kao da ulazi u drugu licnost, vidi je iznutra, prima je na sebe. U dvije iste situacije za dvoje razlicitih ljudi on moze ukazati, ne (donijeti) suprotne, odlike, na jedno isto pitanje dati razlicite odgovore. Neiskusan rukovodilac ce se prisjecati da je citao kod jednoga ili drugog Svetog Oca kao kad bi, uzimajuci sa police naslijepo lijek i dajuci ga covjeku ne znajuci od cega boluje. Ne moze se postati duhovni rukovodilac po narudzbi, kao sto se ne moze postati pjesnik nacitavsi se stihova to je dar Boziji, to je ta drevna harizma koja ceka u oslabljenom i skrivenom obliku, ali ipak jos uvijek djeluje u savremenom nam crkvenom zivotu. Navescemo jos primjera: drugi neki neiskusni duhovnik moze, biti slican ljekaru koji, okruzivsi se prirucnicima, ispisuje recept cak ne videci bolesnika i njegovu bolest. Biva i ovako: “duhovni rukovodilac” smatra da je dobivsi svestenicki cin, dobio zajedno sa njim i garanciju bezuslovne ispravnosti svih savjeta, rjesenje koje donosi, zato svoje savjete i uputstva pastvi on primjenjuje kao crkvenu tajnu. On obicno ne cita nikakve duhovne knjige, smatrajuci da su se rukopolozenjem vec osvetile njegove misli. U besjedi takav covjek necim podsjeca na pijanca, koji je ubijedjen da, ako on dodirne stub on ce pasti -srusiti se. Stub se mece srusiti, ali on moze veoma obogaljiti covjeka koga sretne na njegovom putu. Ima “duhovnih rukovodilaca” koji podilaze strastima i zeljama duhovne djece, iz oholosti ili da bi izazvali kod njih sebi privrzenost. Covjek voli onoga ko opravdava njegove strasti. Postoje “starci” koji okupljaju duhovnu decu samo zato da bi ih poslali u svoj povrtnjak.

Duhovni rukovodilac, ako bude intuitivno osjecao duse svoje duhovne djece, najcesce ce upadati u dvije krajnosti: ili ce poceti ispoljavati suvisnu opreznost, prepustajuci bolesti da se mirno razvija, a brojne rane trunu, ili – sto je svojstveno neiskusnim ali odlucnim ljekarima – koji ne iskoristivsi sva sredstva pocnu odmah primjenjivati sok – terapiju i amputaciju.

Gospod je obdario svakoga covjeka nekakvim talentom. To je veoma zgodna rijec: talenat je mjera zlata. Bog kao roditelj dao je svakom od ljudi u nasljedstvo posebne sposobnosti i odredjene sklonosti. Potrebno ih je samo naci, ne pogrijesiti, ne promijeniti svojstveno svoju dusi za tudje sto ce za covjeka biti strano i bezivotno. Covjek ne treba da mijenja sebe za drugog. Jevandjelje – to je licnost samoga Hrista Spasitelja. Ono je bozansko i u isto vrijeme duboko covjecno. Zato ce svaki covjek naci u njemu samoga sebe. Jevandjeljske zapovijesti daju sirinu i slobodu unutrasnjem zivotu Zato je Hristos upozoravao Svoje ucenike da ne zamjenjuju zapovijesti vanjskim pravilom, formulama zivota. Kada se licnost i individualnost ne orijentisu na ideal Jevandjelja, nego se guse normalnim zakonima, tada postaje losa kopija. U ovome je principijelna razlika izmedju Hriscanstva koje oslikava licnost u Bogu, i razuma koji smijesta covjeka za citav zivot u zeljezni steznik pravila, dozvola, zabrana. Jevandjelje je u svome univerzalizmu okrenuto licnosti, a Talmud, na primjer je okrenut etnosu kao samostalnom subjektu i visoj vrijednosti. U islamskom fatalizmu licnost je uslovljena, predodredjena; ovdje caruje zakon neophodnosti. U hinduizmu i budizmu licnost kao realnost uopste ne postoji, ona je samo trenutni oblik nepostojeceg bica.

Pojmovi licnosti i slobode su medjusobno povezani. Hristos nam je otkrio neogranicene unutrasnje prostore slobode, kao da novi horizonti smjenjuju jedan drugi kod vozdizanja (uzdizanja) navise. To je mogucnost da se zivi u zajednici sa likom i blagodati Bozijim, koje je darovano covjeku. To je mogucnost da se uz pomoc blagodati Bozije spasi od ropstva grijeha, da se vrati sebi, a od sebe Bogu, da se ponovo ucini i da se postane od duhovno intelektualne amebe bogopodobna licnost.

Published in: on Listopad 25, 2008 at 5:43 pm  Komentari isključeni za Naći Boga i samog sebe  
Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,
%d bloggers like this: