Sveti Teodor Studit – Čtenija posnog trioda

Sveti Teodor Studit

Čtenija posnog trioda


POUKA U NEDJELjU MITARA I FARISEJA

POUKA U NEDJELjU BLUDNOG SINA

POUKA U NEDJELjU MESOPUSNU

POUKA U SRIJEDU SIRNE SEDMICE

POUKA U NEDJELjU SIROPUSNU

POUKA U SRIJEDU PRVE SEDMICE

POUKA U PETAK PRVE SEDMICE

POUKA U PRVU NEDJELjU PRAVOSLAVLjA

POUKA U SRIJEDU DRUGE SEDMICE

POUKA U PETAK DRUGE SEDMICE

POUKA U NEDJELjU DRUGU POSTA

POUKA U SRIJEDU TRECE SEDMICE

POUKA NA BLAGOVIJESTI

POUKA NA SRIJEDU KRSTOPOKLONU

POUKA U PETAK CETVRTE SEDMICE

POUKA U NEDJELjU CETVRTU, NA POCETAK PROLjECA

POUKA U SRIJEDU PETE SEDMICE

POUKA U PETAK PETE SEDMICE

POUKA U NEDJELjU PETU POSTA

POUKA U SRIJEDU SESTE SEDMICE

POUKA U PETAK CVJETNE SEDMICE

POUKA NA CVIJETI

POUKA U SVETU I VELIKU SRIJEDU

POUKA U SVETI I VELIKI PETAK


CTENIJA POSNOG TRIODA

POUKA U NEDJELjU MITARA I FARISEJA

Braco i oci! Preblagi Bog, Koji ushtjede i privede nas iz nebitija u bitije, postavio nas je u ovome svijetu, kao u skolu, da naucimo da ispunjavamo Njegove zapovijesti. Gospod nas Isus Hristos, kada je poslao u svijet svete Svoje ucenike i Apostole na propovijed Jevandjelja Carstva Svojega, zapovijedio im je: Idite, dakle, i naucite sve narode krsteci ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, uceci ih da drze sve sto sam vam zapovjedio (Mt. 28:19,20). A kakve nam je zapovijesti On zavjestao?

Navedimo neke, zapisane u Starom Zavjetu: ne ubij, ne cini preljube, ne ukradi, ne svjedoci lazno i druge, a u Novom Zavjetu (svetom Jevandjelju) – neuporedivo uzvisenije i vaznije. Tako, na primjer, zakon Mojsijev govori da ne ubijamo, a Jevandjelje propovijeda da ne samo da ne smijemo da ubijamo, nego cak i da se ne gnijevimo, i ne prekorijevamo jedni druge (Mt. 5:21,22), te da se gnijeviti smijemo samo na djavola i da neprekidno moramo ratovati protiv bjesova. Zakon govori: ne cini preljube, a Hristos odsijeca i pogled, jer svaki koji pogleda na zenu sa zeljom za njom, vec je ucinio preljubu sa njom u srcu svome (Mt. 5:27,28). Zakon trazi da se ne kunemo lazno, a Hristos zapovijeda da se ne kunemo uopste, ni istinito ni lazno (Mt. 5:33,34). Jos zakon kaze: ljubi bliznjeg svog i mrzi neprijatelja svog, a Hristos kaze: Ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, cinite dobro onima koji vas mrze i molite se za one koji vas vrijedjaju i gone (Mt. 5:43,44). Vidite, ljubljeni, kako je velika razlika izmedju Starog Zavjeta i Jevandjelja? Stari zakon zabranjuje covjeku samo dejstva grehovna, a Jevandjelje sasijeca ne samo grehovna dejstva, nego i uzroke, i korijene iz kojih izrastaju grijesi, i savrseno ih iskorjenjuje iznutra, iz nasih srca.

Zbog toga, braco, ako mi i stari zakon zanemarimo i ne krenemo za Jevandjeoskim ucenjem, nego zivimo poput bezakonitih neznabozaca, sta ce biti s nama u Strasni dan suda? Ne varajte se, govori Apostol, ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni rukobludnici, ni muzeloznici, ni lakomci, ni lopovi, ni pijanice, ni opadaci, ni otimaci, nece naslijediti Carstvo Bozije (1 Kor. 6:9,10).

Ja sam vam ne jednom govorio, i sad ponavljam, da se niko od vas ne odvaja od bratije, da ne zivi u neradu i ljenosti, da ne propusta crkvene sluzbe i svoje pravilo, da niko od vas ne sakuplja novac i nikakvu stvar ne smatra svojom… Jer je to zakonoprestupno i cesto poradja velike i najteze grijehe. A ipak neki od vas ne slusaju zakona Bozijeg, ne pokoravaju se istini, nego joj se suprotstavljaju.

Poslusaj sta kaze i casni Preteca o onima koji se ne ispravljaju i koji ostaju neraskajani: A vec i sjekira kod korijena drvecu stoji; svako, dakle, drvo koje ne radja dobra roda, sijece se i u oganj baca (Mt. 3:10), tj. svakog covjeka koji ne cini dobro svojoj dusi, ne prinosi plodove vrline i pokajanja, nego ostaje jalov i neraskajan, posijeca smrt i on odlazi u vjecni oganj. Zar se vi ne bojite ovih rijeci? Zar ne treperite od prijetnje Bozije? Zar se ne bojite smrti, koja moze doci u bilo koji dan? Kako cemo tada gledati strasne angele koji ce doci da nas uzmu iz ovoga svijeta? Zar se ne plasimo razdvajanja duse od tijela? Kako cemo poci na taj dugi put, nemajuci sa sobom ono sto je neophodno, dobra djela, koja bi mogla da nas sacuvaju? Sa kakvim licem cemo mi, imajuci zakonoprestupna djela, stati pred Strasni sud Hristov, pred Kojim pada i Kojem ce se pokloniti sav svijet? Sta ce biti s nama? Zaista, ljubljeni, On ce nas poslati tamo gdje se oganj ne gasi i crv ne umire, gdje je plac neutjesni i strasni skrgut zuba.

Da se ovo ne bi zbilo sa nama, ljubljena braco moja i ceda u Gospodu, pridjimo ka Blagome Bogu nasemu, makar sada, u ove svete dane, u koje nas je ovoga ljeta priveo Gospod, pripadnimo ka Njemu i zaplacimo. Pozurimo, prije nego sto na nas naidje strasni smrtni cas i dodje strasni dan sudnji, da umilostivimo Gospoda nasega Isusa Hrista ispovijescu, molitvom, postom, cistotom, poslusanjem i ostalim dobrim Bogougodnim djelima, a narocito mirom i ljubavlju medju sobom. Ako ucinimo tako, Sam Gospod nas Isus Hristos ce nam oprostiti grijehe nase. On nas trpi i svakodnevno i svakoga casa ocekuje nase pokajanje i obracanje Njemu; On se ne gnusa gresnog covjeka, ne tjera ga i ne kori, nego ga prihvata sa velikom radoscu, grli ga i ljubi, kao bludnog sina, i to je On pokazao na primjeru bludnice i razbojnika. Ej, preklinjem vas, braco moja, prenimo se od teskoga sna ljenosti i grijeha. Podvizavajmo se u ove kratke dane zivota nasega. Kao sto marljiva djeca na zavrsetku skolske godine, kada se spremaju za povratak kuci, idu sa velikom radoscu i veseljem, tako ucinimo i mi, kao iskreni i istiniti ucenici Jevandjelja; i kada dodje cas razdvajanja od ovog privremenog zivota, izaci cemo odavde sa radoscu i poci u zivot vjecni, u predjasnje nase otacastvo – u Carstvo Nebesko, u radost angela, u svjetlost svetih, u Hristu Isusu Gospodu nasem, Kojem prilici slava i moc sa Ocem i Svetim Duhom, sada i uvijek, i u vijekove vijekova. Amin.

CTENIJA POSNOG TRIODA

POUKA U NEDJELjU BLUDNOG SINA

Braco i oci! Mnogi ove dane nazivaju praznicnim i veselim, da bi vise jeli i pili, a ne znaju da oni nisu ustanovljeni radi prejedanja i pijanstva, nego radi pripremanja za nastupajucu Svetu Cetrdesetnicu. Vojnicima, kada se spremaju za boj, izdaje se naredjenje da se na odgovarajuci nacin naoruzaju, da, kada dodje vrijeme nastupanja, ne bi bilo zadrzavanja ili poteskoca. Tako su i ovi dani ustanovljeni – ne radi pirovanja, nego radi pripremanja duse za podvig Velikog Posta.

Mnogo jesti i piti je obicaj na mnogobozackim praznicima, a istinski hriscani trebaju da jedu i piju umjereno i po cinu, sa blagodarenjem Bogu, i da ne cine boga od stomaka svojega, ugadjajuci mu i prezasicavajuci ga, kao sto to mnogi i cine. I Apostol nas uci: staranje za tijelo ne pretvarajte u pohote (Rim. 13:14). I mi cemo se, braco moja, posto nas je Bog udostojio da se udaljimo i odrijesimo od svih zala i meteza, koliko je to moguce, suzdrzavati od mnogojedenja i mnogopijenja, jer svi mi pouzdano znamo da neuzdrzavanje u hrani i upotrebi vina i dugacak san jesu uzrok svakojakog grijeha. Jer je i praotac nas Adam, dok se uzdrzavao i dok nije oprobao zabranjenog ploda, radujuci se i veseleci zivio usred rajskih krasota raja, a cim je prestupio zapovijest Boziju i okusio plod, istog casa bijase izbacen iz raja nasladjivanja i radosti: neuzdrzavanje i zla zelja porodili su za njega smrt. To se isto desilo i sa pet gradova Sodomskih, koji su se predavali prekomjernom i nekontrolisanom prejedanju i pijanstvu, zivjeli bludno i cinili mrski grijeh muzelostva, te su za to od Boga bili podvrgnuti velikom i mucnom kaznjavanju i u ovom svijetu i u onom, jer se na njih prolila ognjena kisa i sprzila ih. Postradao je i Isav, prvi sin patrijarha Isaaka, koji je za to sto se predavao ugadjanju grkljanu i jeo preko granice predao svoje prvorodstvo bratu svome Jakovu, jer je izmolio od njega i jeo za njega pripremljenu hranu, zbog cega ga je i odbacio Bog. Tako i narod Boziji: sjede da jede i pije, a posle ustade da igra (Ish. 32:6) i urla u metezu. Isto ovo, braco, i sada vidimo mi – pijanstvo, demonsko likovanje, krici i urlici, ples i satansko bludnicenje – takvo je zlo, braco moja, neuzdrzavanje, i od njega je, kao sto rekosmo, usla smrt u svijet.

Mi, hriscani, moramo da uzvracamo velikim blagodarenjem Bogu, Koji nije dao da stanemo na lazni put i Koji nas je doveo do blazenog zivota, gdje umjesto neuzdrzavanja gospodari umjerenost, umjesto pijanstva – post, umjesto meteza – mir, umjesto uskomesanosti i urlikanja – tihovanje i isposnistvo, umjesto praznoslovlja i sramoslovlja – penije i blagodarenje, umjesto bluda i rukobludija – djevstvenost, celomudrije i osvestanje. Takvim zivljenjem i prebivanjem sa vrlinama bili su vaspitani i prosijali su Bozanstveni oci nasi i podviznici, koji su uz pomoc Boziju pobijedili plotske strasti, istjerivali demone, cinili cudesa, dobili slavu i Carstvo Nebesko i postali divni i slavni u citavom svijetu.

Po obrazu i zitiju ovih svetih da zivimo i mi nedostojni, i da volimo da ih oponasamo i slijedimo za njihovim vrlinama. Obradujmo se u Hristu i radujmo se jedan zbog drugog, jer nam je Gospod s visine poslao velike darove, pa cemo i mi, vodeci duhovni zivot, ako ushtjednemo, svakodnevno imati radost i sveti neprolazni praznik… A kako nam je On i prije pomagao, zasto nas ne bi sacuvao i sad? Samo budimo odvazni i budni, i On ce nam dati snagu i silu, utjehu i trpljenje u patnjama i iskusenjima, ako naidju na nas po dopustenju Bozijem; i tako cemo Mu blagougoditi do kraja zivota nasega i dobiti Nebesko Carstvo, u Hristu Isusu Gospodu nasem, Kojem prilici slava i moc sa Ocem i Svetim Duhom, sada i uvijek, i u vijekovima vijekova. Amin.

CTENIJA POSNOG TRIODA

POUKA U NEDJELjU MESOPUSNU

Braco i oci! Po opsteprihvacenom ustavu mirjani sada moraju da ostave upotrebu mesa; ali samo da vidite vi kako se oni mnogo brinu o jedenju mesa, o pijenju vina, i o raznim igrama, i besprizornim i besramnim prizorima, o kojima ne prilici ni govoriti, kako o tome svjedoci apostol. Sa velikim blagogovenijem i blagocinijem ljudi trebaju da provode i danasnji dan, proslavljajuci i blagodareci Boga za darove koje im je On sa visine poslao i pripremajuci se za sretenje Svete Cetrdesetnice; medjutim, po nagovoru djavola, oni cine sasvim suprotno i nepristojno. Podvrgavaju se oni tome zbog toga sto ne obracaju paznju na Slovo Bozije i na glas Crkve.

Mi govorimo o tome zato da ne dajemo umu svojem da prebiva u svjetovnim pohotama, koje niko ne smije da zeli: mi ih se moramo gnusati, istrebljivati ih, tugovati i plakati za onima koji im se predaju. Sa paznjom i strahom razmotrimo i razjasnimo sebi smisao danas procitanog Bozanstvenog i Svestenog Jevandjelja, iz kojeg je pozajmljen i sadrzaj kanona Triode (koja se danas poje) i zamislimo veliki, strasni i preslavni dan drugog dolaska Gospoda nasega Isusa Hrista, kada ce On sjesti sa slavom velikom na strasnom Svojem Prijestolu. Kakav ce tada biti sveopsti strah i trepet, kada ce se cak i sile nebeske pokrenuti, kako govori Jevandjelje (Lk. 21:26). Tada ce biti ispitana ne samo nasa djela, nego i rijeci, pa cak i same pomisli i pokreti srca nasih. I postavice strasni Sudija pravedne sa desne strane Svoje i gresne sa lijeve. I onima koji budu desno od Njega On ce uputiti krotke i blazene rijeci: Hodite blagosloveni Oca mojega; primite Carstvo koje vam je pripremljeno od postanja svijeta (Mt. 25:34). A onima koji budu stajali na lijevoj od Njega strani sa gnijevom ce reci strasne rijeci: Idite od mene, prokleti, u oganj vjecni koji je pripremljen djavolu i andjelima njegovim (Mt. 25:41).

Evo o cemu uvijek trebamo da mislimo: mi moramo pripadati Bogu sa pokajanjem i suzama, da bi nam On oprostio grijehe nase prije nego sto nastupi kraj, i da bi nas izbavio od buducih strasnih muciteljnih kazni. Preklinjem vas, braco, obratimo se jevandjeoskim rijecima, da bismo savladali prelest i sljepilo, i pripremimo se da sluzimo Gospodu sa strahom i trepetom, tjerajuci i cisteci od dusa nasih svako grehovno djelo i svaku losu pomisao. Primimo u sebe svako dobro djelo i svaku vrlinu, budimo milosrdni i sastradateljni prema braci svojoj. Ne znajuci za licemjerje i lukavstvo, budimo dobri, jedan prema drugom susretljivi, smireni, velikodusni i trpeljivi. Ne samo u duhovnim podvizima se upraznjavajmo, nego i tjelesne trudove prohodimo bez ropota, bivajuci svjesni da poslusanje i sluzenje koje mi cinimo nije covjecije, vec Bozanstveno. Hocu da zbog neradenja i gordosti ne kvarimo nijedno djelo koje se u nasim rukama nalazi, da ne bismo pretrpjeli dusevnu stetu. Prema tome, dok imamo vremena, steknimo svako i Bogu ugodno djelo, da bismo, ziveci po zapovijestima Jevandjelja Hristovog, postali nasljednici Nebeskog Carstva, u Hristu Isusu Gospodu nasem, Kojem prilici slava i moc sa Ocem i Svetim Duhom, sada i uvijek, i u vijekovima vijekova. Amin.

CTENIJA POSNOG TRIODA

POUKA U SRIJEDU SIRNE SEDMICE

Braco i oci! Po blagodati i covjekoljublju Bozijem udostojismo se mi i u ovo ljeto dozivjeti do dana koji prethode Svetoj Cetrdesetnici. Ostavimo ljenost i nerad i sa velikom usrdnoscu se latimo podviga svojega spasenja. Dovoljno smo vremena mi proveli u ljenosti i ugadjanju ploti; dovoljno smo dana prozivjeli beskorisno u plotskoj bezbriznosti i jalovosti u bozanstvenim vrlinama. Obnovimo, u krajnjem slucaju sada, hram nase duse i pomislimo na to – kakvu ljubav i dugotrpljenje ima prema nama covjekoljubljivi Gospod. Podsjetimo se bezbrojnih darova i blagih djela koje je On ucinio za nas i koje nastavlja da cini svakog dana. Ali ni um, ni jezik covjeciji ne mogu dostojno ispovijedati Bozija blaga djela i darove.

Ljubljena braco, gledajte dusevnim okom i tada cete poznati veliku ljubav prema nama Gospoda i veliku cast koju je On ukazao rodu ljudskom. Jer, prije nego sto ce stvoriti covjeka, On je za njega stvorio svijet i ukrasio ga cudesnom i divnom, velicanstvenom ljepotom. On je covjeka postavio za cara u svijetu, da vlada svim zivotinjama – zemaljskim, morskim i vazdusnim, kao sto Ga i prorok slavoslovi: sve polozi pod noge njegove (Ps. 8:7), kao da kaze: “svu tvorevinu i sve tvari si, Vladiko Covjekoljupce, pokorio pod vlast covjekovu”. A sazdao nas je On po obrazu i podobiju Svojem i obdario nas je razumom, da bismo razlikovali dobro od zla. A mi, neblagodarni i nerazumni, prestupismo Njegovu svetu zapovijest i udaljismo se od Njega. Ali On je opet, blagoutroban, dosao da nas pronadje i pretrpio je za nas nepravednu smrt, iskupio nas je casnom Svojom Krvlju od ropstva djavolu i od vjecne muke i uznio nas na nebo, u predjasnje nase otacastvo, u Carstvo Nebesko – tamo gdje i Sam prebiva. O, kakvu nam je veliku blagodat darovao! Darovao nam je i sveto Krstenje, koje nas oslobadja od svakog grijeha. Onima koji sebe oskrnave grijesima dao je Pokajanje i ispovijest ociscenja i prosvjetljenja. Napokon, za drzanje zapovijesti Njegovih On je pripremio za nas blazenstvo, vjecno naslijedje, neizrecivu radost i velika blaga. Prema rijecima Apostola, sto oko ne vidje, i uho ne cu, i u srce covjeku ne dodje, ono pripremi Bog onima koji ga ljube (1 Kor. 2:9). O, kakvog je blazenstva udostojio Hristos covjeka! A osim toga, koliko smo puta mi bili podvrgnuti nedacama dusevnim i tjelesnim, i Sam Gospod nas je od njih izbavljao. Koliko puta smo slusali lukave demone i izvrsavali volju oca njihovog djavola, a volju Boziju prestupali, a On nas ipak nije ostavljao na posramljenje bjesovima, nego nas je sacuvao od njih, hranio i sacuvao zivot nas, dugotrpeci i iscekujuci, iz dana u dan, nase pokajanje i obracanje Njemu. Pomislimo i na to da, iako mi nista dobro pred Bogom uradili nismo, nego smo cak utonuli u bezbrojno mnostvo grijeha, On nas uprkos tome ljubi i cuva od svakoga zla; i ako mi ushtjednemo da se pred Njim pokajemo iz sveg srca nasega i ako se potrudimo u duhovnim podvizima da Mu ugodimo, – koliko ce tek tada blaga i duhovnih darova On da nam daruje i kako ce nas samo ukrijepiti i pomoci nam na putu vrline! Pamtimo, braco, ovo i danju i nocu, uvijek razmisljajmo o Bozijim poklonima, dobrocinstvima i darovanjima, i neprestajno prizivajmo, zajedno sa prorokom Davidom: sta cu uzvratiti Gospodu za sve sto mi je dao? (Ps. 115:3). Kao sto govori i drugi prorok: i ko sam ja, Gospode moj, Gospode? i kakav je dom oca mojega, jer si me tako vozljubio? Jer kada o tome budemo razmisljali, u nama ce se razgorjeti ljubav prema Bogu Koji nas je sazdao, i natjeracemo sebe da izvrsavamo Njegove svete zapovijesti, da ne bismo rastuzili svog dobrocinitelja Boga. A On ce nam jos vise dati blagodati Svoje i pomoci Svoje, da bismo do kraja blagougodili Njemu, radi proslavljenja i postovanja svetoga Imena Njegovog. Jer Njemu prilici svaka slava, cast i poklonjenje u vijekovima. Amin.

CTENIJA POSNOG TRIODA

POUKA U NEDJELjU SIROPUSNU

Braco i oci! Blagi nas Bog, Koji nam daruje zivot, i sada nas je po covjekoljublju Svojem udostojio da dozivimo do svetoga posta, u vrijeme kojeg se svaki od podviznika po svojoj slobodnoj volji podvizava i trudi radi spasenja svoje duse. Jedan, drzeci se uzdrzavanja, posti po dva ili tri dana, drugi, u bodrosti bdijuci, cita ili se moli, treci po sili svojoj metanise, a peti upraznjava drugi neki podvig; kad bi samo neko pogledao na veliku usrdnost u ove dane! A inok koji se nalazi u povinovanju i poslusanju, istinski poslusnik, nosi svoj podvig ne samo u neko tacno odredjeno vrijeme, nego sav svoj zivot. U cemu se pak sastoji podvig istinskog poslusnika, kakvo je veliko ipsravljenje do kojeg on dovodi, i svijetli njegov vijenac, ako ne to – da se ne uzda u svoj razum i uopste ne slijedi svoju volju. Mucenickog vijenca nas udostojava povinovanje sa poslusanjem. Odsijecanje svoje volje i ispunjavanje volje nastojatelja ima jednaku cijenu pred Bogom kao prolivanje krvi za Hrista.

Ipak, svima nama je dobro poznato, braco moja, da se u vrijeme ovih svetih dana mijenja nasa ishrana, umnozavaju se metanije i pokloni, usloznjavaju pojanja i sluzbe, prema drevnom predanju svetih otaca nasih. Primimo onda ovaj dar posta casno i sa radoscu; nemojmo tugovati zbog stradanja i oslabljenja nasega tijela, nego se radujmo zdravlju i spasenju duse nase. Provodimo dakle, ispunjeni miloscu i plodovima dobrim, svete dane u krotosti, neozlobljavanju, bez osude, bez gnijeva, bez lukavstva, bez zavisti, i u miru, uzajamnoj ljubavi i blagopokornosti. Kada nastupi vrijeme tihovanja, tihujmo; kada se pojavi potreba da govorimo – odgovorimo sa smirenjem i blagogovenijem; izbjegavajmo mnogoslovlje, metez i nerede, da bismo, kao sluzitelji Hristovi, prohodili svoja poslusanja mirno i bez meteza, jer metez u opstezitiju nanosi veliku stetu jednodusju bratije. Budimo oprezni, da ne raskrilimo vrata losim pomislima koje skrnave nase duse, i ne dajmo mjesta djavolu, jer nas Bozanstveno Pismo uci: ako gnijev nacelnika tvojega padne na tebe, ti ne ostavljaj u sebi mjesta tvojega (Ekl. 10:4), zato sto neprijatelj nas, djavo, nema vlasti da nas prinudi, nego nam samo potura lose pomisli, kao ribolovac mamac. I kada ih prihvatamo, one gospodare nama, a kada ih izgonimo molitvom i kada prizivamo slavno ime Gospoda nasega Isusa Hrista, neprijatelj bjezi od nas posramljen. Prikupimo sve nase snage da sacuvamo dusu nasu neoskrnavljenu i cistu od svake grehovne pomisli, sklonimo je od strijela neprijateljskih, kao nevjestu Hristovu, i tada cemo biti udostojeni da postanemo boraviste Svetoga Duha i da zacujemo: blazeni cisti srcem, jer ce Boga vidjeti (Mt. 5:8). I, kako govori Apostol, sto god je istinito, sto god je posteno, sto god je pravedno, sto god je cisto, sto god je dostojno ljubavi, sto god je na dobru glasu, bilo koja vrlina, bilo sto pohvale dostojno, to mislite (Flp. 4:8). Ako ovu zapovijest ispostujemo, Bog ce sa nama biti. Braco, klonimo se prejedanja i pijanstva, od kojih se radjaju svi grijesi; jedimo i pijmo sa blagogovenijem i strahom Bozijim i proslavljajmo Boga, Koji nas je izbavio od prelesti i meteza svjetovnoga.

Budite pazljivi, braco, zivite kao ceda Bozija. Sluzite Gospodu sa strahom i radujte se Njemu s trepetom (Ps. 2:11). Zar smo mi, koji predstojimo pred Carem neba i zemlje, ti koji ce da plesu? A poslusajte i vi, koji plesete i metezno pjevate! Pismo kaze da se srca onih koji uskomesano i bez cina pjevaju ispunjavaju bjesovskim duhom, a srca onih koji poju smireno ispunjavaju se Duhom Svetim, kako i Apostol kazuje: Je li ko veseo? Neka pjeva Bogu (Jak. 5:13) razumno, a ne da se opija. Svjedocim pred Bogom i svetim Angelima, da onaj koji bude bezakonita djela tvorio nece biti dostojan ni da se pricesti, niti da naforu primi u svu Cetrdesetnicu, osim ako duhovnik njegov bude poput njega samog i ne oprosti mu. Zbog toga budite pazljivi i na oprezu i drzite se predanja i zapovijesti svetih – jedite i pijte umjereno, kao djeca Bozija; i podajte onima koji nemaju, da bi se i oni utjesili u ovaj sveti dan. Ako takvi budu nasi postupci, udostojicemo sa da dozivimo do dana Vaskrsenja Gospodnjeg, a u buducem vijeku, u vaskrsenju mrtvih, dobicemo Nebesko Carstvo u Hristu Isusu Gospodu nasem, Kojem prilici slava i moc sa Ocem i Svetim Duhom, sada i uvijek, i u vijekovima vijekova. Amin.

CTENIJA POSNOG TRIODA

POUKA U SRIJEDU PRVE SEDMICE

Braco i oci! Ovi dani svetoga posta u odnosu na druge dane mogu se uporediti sa tihim pristanistem, u koje priticu svi, i inoci i mirjani, da bi stekli duhovnu tisinu, jer je to vrijeme spasonosno za svakoga. Rastu slavoslovlja i pojanje pjesama, milostinje i molitve, kojima se blagi nas Bog umilostivljuje i priklanja ka milosrdju, umiruje duse nase i podaje nam oprastanje grijeha, samo ako se mi iskreno obracamo Njemu, ako Mu pripadamo sa strahom i trepetom, obecavajuci da cemo ostaviti svoje lose navike. Hriscani koji zive u svijetu imaju nastavnike, arhijereje i pastire, jer kao sto je ratnicima potreban vodja, tako su i onima koji poste potrebna odobrenja i utjehe ucitelja. A posto i ja medju vama, ljubljeni, zauzimam mjesto pastira, i na meni lezi dug da kazem nekoliko rijeci o dusespasiteljnom postu.

Braco! Post je obnovljenje duse. Apostol govori: onoliko koliko tijelo iznemaze i vene od posnog podviga, toliko se dusa obnavlja, iz dana u dan, postaje prekrasna i blista ljepotom koju nam je Bog dao na pocetku. A kada se dusa postom i pokajanjem ocisti i ukrasi, tada ce je i Bog poljubiti i zivjece u njoj. Jer je Gospod rekao: Ako Me neko ljubi, rijec Moju drzace, i Otac Moj ljubice njega; i njemu cemo doci i u njemu cemo se nastaniti (Jn. 14:23). Ako su tako veliki dostojanstvo i blagodat posta, da od nas on cini staniste Bozije, mi ga onda moramo docekati sa velikom radoscu i veseljem, a ne se uninijem, zbog oskudnosti hrane, pamteci da je Gospod nas Isus Hristos, blagoslovivsi u pustinji pet hljebova, nahranio pet hiljada naroda hljebom i vodom. On bi mogao da naredi da se tamo pojave razne poslastice, ali nam je u primjer dao uzdrzavanje, kako bismo se brinuli samo o neophodnom. Post ispocetka izgleda tezak podvig, ali ako iz dana u dan mi nadodajemo usrdnost i prinudu, sa pomocu Bozijom bice nam sve lakse i lakse. Ali, da bi post nas bio istinski i stvarno prijatan Bogu, mi cemo se, uzdrzavajuci se od hrane, uzdrzavati i od svakog grijeha dusevnog i tjelesnog, kako nas uci i stihira, u kojoj je receno: post ne osajanije brasen tociju soversim, no vsjakija grehovnija strasti otcuzdenije (na stihovni, u utorak prve sedmice posta, na vecernjoj). Boricemo se protiv ljenosti i nerada, a vise od svega protiv tastine, zavidne ljubomore, protiv mrznje po zlobi ili neprijateljstvu, posto su to strasti tajne, koje ubijaju dusu; sacuvacemo time svoje duse od zle naravi i samovolje, jer je djavolu lako da dopre do covjeka koji ne moli za savjet od onoga koji ga moze pouciti; neprijatelj bez truda prelascuje samovoljnog i lovi ga u svoje mreze cak i onda kada on misli da cini dobro.

Narocito oprezni moramo da budemo u odnosu na plotsku pohot: jer i sada, kada postimo, mnogolika zmija, djavo, bori se protiv nas losim pomislima. Na prvi pogled naizgled lijep plod grijeha cini se jako primamljiv, ali on nije takav u stvarnosti. Nekad se i jabuka cini lijepom, a kad je prepolovis – nadjes je punu trulezi i crva. Tako pohot plotska izgleda, ona kao da obecava pregrst naslade, a kada pocinis grijeh, ispada gorca od zuci i kao dvosjekli mac. To je pretrpio praotac nas Adam; njega je prelastio djavo, on je okusio plod neposlusanja u nadi da ce dobiti zivot, ali je zadobio smrt. Od tog vremena o taj kamen se spoticu svi oni koje zeljama plotskih strasti prelascuje drevna zmija. Djavo, buduci tama, izgleda nekad kao andjeo svjetlosti. Sotona umije i da zlo prikaze kao dobro, i gorko kao slatko, i tamno kao svijetlo, i smrt kao zivot. Tako on obmanjuje i muci svijet.

Braco, budimo oprezni, da se onaj koji nam sprema klopke ne bi obradovao, da ne bismo postali poput ptica koje zbog hrane upadaju u klopke i mreze. Svojim umom ispitujmo lukave zamisli zlobe, naucimo se da prepoznajemo zlo i sklanjajmo se od njega. Budimo usrdni u pjevanju psalma i sluzbi crkvenih, pazljivo i sa staranjem slusajmo Slovo Bozije. Jer kao sto tijelo, hraneci se hljebom, raste i cvrsne, tako se i dusa hrani Slovom Bozijim. Svecasno vrsimo poklone, svaki prema svojoj snazi i koliko mu je naznaceno; zanimajmo se i svojim rukodelijem, jer onaj koji ne radi nista, prema rijeci Apostola, nije cak ni jela dostojan (2 Sol. 3:10). Pomazimo jedan drugom: jer jedan je nemocan, a drugi snazan; ne budimo nepokorni, nego budimo dobri, govorimo jedni drugima prijatne rijeci, budimo mirni, snishodljivi, milosrdni, krotki, pokorni, ispunjeni milosti i plodova blagih. I mir Boziji neka sacuva srca nasa i um, i neka nas udostoji Nebeskoga Carstva, u Hristu Isusu Gospodu nasem, Kojem prilici slava i moc sa Ocem i Svetim Duhom, sada i uvijek, i u vijekovima vijekova. Amin.

CTENIJA POSNOG TRIODA

POUKA U PETAK PRVE SEDMICE

Braco i oci! Mirjanin, kada krene da gradi veliku i lijepu kucu, nema pokoja ni danju ni nocu, trudi se, trci i trpi lisavanja sve dok ne zavrsi gradnju. On je tako usrdan i brizan, da njegov um i sve misli njegove bivaju zauzeti samo time da krov ispadne lijep i raskosan, i da sve ostalo bude tako ukraseno i sredjeno, da bi svako pozelio da ima takvu kucu. I ako bi neko poceo da obuzdava takvog briznog neimara, vecma bi ga povrijedio.

Sta ovim hocu da kazem vasoj ljubavi, braco cestita? S obzirom da svaki od nas za svoju dusu ne gradi kucu propadljivu, od kamena i drveta, nego kucu nebesku, netruleznu i vjecnu, koja se zida od vrline i darova Svetog Duha, recite mi onda, zar cemo mi biti manje vrijedni i vise lijeni od onih koji grade propadljive kuce? Necemo li veliki gubitak pretrpjeti zbog toga? Tim prije sto kuca trulezna prima plotske ljude, a kada se smijeni mnogo vlasnika, i sama stari i rusi se; duhovna, pak, kuca, gradjena od vrlina, prima Svetog Duha, kao sto i Apostol govori: vi ste hram Boziji, i Duh Sveti zivi u vama (1 Kor. 3:16). I kada nastupi vrijeme da napustimo ovaj svijet, nase duhovno (blago) krenuce za nama na nebesa, i bice tamo vjecno.

Pocetak sazidanja vrlina je strah Boziji, jer Bozanstveno Pismo govori: pocetak mudrosti je strah Gospodnji (Ps. 110:10). A zatim cetiri velike vrline: mudrost, hrabrost, celomudrije, pravednost, i ostale sa njima, koje se sjedinjuju i sazidavaju savezom ljubavi, i izrastaju u sveti hram Gospoda. Pravimo stoga, braco, takvu obitelj i ukrasavajmo je vrlinama, da bismo stekli u sebi Duha Svetoga i razveselili svete angele i da bismo i ljudima donijeli korist svojim vrlinama. A posto je i uzdrzavanje, u kojem se sada podvizavamo, jedna od velikih vrlina, uzdajmo slavu Bogu, Koji nas je udostojio da svrsimo jedno popriste svete sedmice. Lica nasa su se izmijenila i poblijedjela, ali zato sijaju blagodacu uzdrzavanja. Od zuci koja se pojavila usled posta, u ustima je nasim gorcina, ali duse nase su se nasladile nadom i blagodacu spasenja. Jer dusa i plot po prirodi ratuju jedna protiv druge, i kada jedno jaca, drugo slabi. Prema tome, braco, radujmo se sto smo bolje od to dvoje ucinili jacim.

Moze neko da pita: “Uzimati hranu jednom na dan – nije li to narusavanje savrsenstva uzdrzavanja?” Ne. Toga se ne trebamo bojati, jer da je tako, ne bi nam Hristos naredio u molitvi “Oce nas” da molimo za potrebnu hranu svakog dana, ne bi donosio vrane proroku Iliji, kao i bozanstvenom Pavlu Tivejskom svaki dan hranu; ni Antonije Veliki ne bi smatrao da je bolje da se svaki dan jede po malo, nego da se bude u postu po tri, cetiri, sedam dana. A ja mislim da je za to razlog sledece: tijelo nase od dnevnog truda iznemaze i slabi, i Bog, stvarajuci nas, tako ga je ustrojio, da se ono svakodnevnom hranom potkrepljuje, kako bismo mogli da izvrsavamo zapovijesti Bozije, i da se covjek ne raslabi, kao sto biva sa onima koji poste po dva i tri dana; oni ne mogu vrsiti ni ceste metanije, niti mogu da upraznjavaju kako je zapovijedjeno citanje i psalmopenije, niti mogu da ispravno izvrsavaju ostale sluzbe i obaveze; da i ne govorimo o onome sto je iznad toga.

Prema tome, uzimanje hrane svakog dana, prema pravilu i cinu koji ukazasmo, nije djelo nesavrsenih, nego i vecma savrsenih; uostalom, sve sto su kod nas ustanovili bozanstveni oci jest dobro i bogoljubivo. O, kada bi nam Gospod darovao i malo vise zdravlja i snage dusevne i tjelesne, da sluzimo Bogu Zivom i Istinitom i da ocekujemo poslednji dan uzvracanja, u koji vam zelim da sa svima od vijeka svetim prosijate poput sunca, dobivsi u naslijedje Nebesko Carstvo, u Hristu Isusu Gospodu nasem, Kojem prilici slava i moc sa Ocem i Svetim Duhom, sada i uvijek, i u vijekovima vijekova. Amin.

CTENIJA POSNOG TRIODA

POUKA U PRVU NEDJELjU PRAVOSLAVLjA

Braco i oci! Kao sto svako dobro djelo na pocetku biva tesko, tako je i pocetak Svete Cetrdesetnice donio izvjesno otezanje, zbog promjene nacina ishrane i usloznjavanja crkvenih sluzbi. Ali sa vremenom cemo se naviknuti, i taj podvig, uz pomoc Boziju, nece vise biti toliko tezak za nas, jer svako karanje, dok traje, ne cini se da je radost, nego zalost, ali poslije daje mirni plod pravednosti onima koji su kroz njega izvjezbani (Jev. 12:11). Tako i sada nama nas podvig izgleda tezak, ali teskoce ce da prodju, a mi cemo se ispuniti velikom radoscu kada doznamo kakvu je korist nasoj dusi donijelo uzdrzavanje. Pod pokrovom blagodati Bozije mi smo proveli jednu sedmicu posta; budimo stoga jos usrdniji u ostalo vrijeme Cetrdesetnice: jer usrdnost daje snagu i dusi i tijelu, tesko cini lakim i neprijatno prijatnim; ljenost, pak, i nerad, naprotiv, ono sto je lako cine teskim i ono sto je prijatno cine neprijatnim. Medjutim, zadrzacemo mjeru i u nasem podviznistvu, kako bismo sacuvali i tjelesno zdravlje. Jer kakva korist od toga sto se na pocetku podvizavamo same sebe prevazilazeci, da bismo potom, malo-pomalo smarajuci se, ostavili podvig? Sveti oci su zbog toga i govorili kako je bolje malo ali postojano, nego mnogo ali brzo prolazno. Takvi moraju biti i nasi Boga radi podvizi i trud. U toku dugog dana covjekom moze ne jednom ovladati malodusnost, stoga moramo misliti samo na ono sto hrani i tjesi dusu, na Bozanstveno, u cemu su sladost i veselje, i ne dozvoliti nasem umu da se zanima grehovnim nasladjivanjima.

Neka nas um, braco, uvijek prebiva u Bogu, u nebeskim sozercavanjima, rajskim krasotama, vjecnim obiteljima, sredi angleskih cinova. Pomislimo na to – gdje se sada nalaze duse pravednika, a gdje gresnika; kakav ce biti strah i trepet kad nastupi drugi dolazak Hristov, u kojem ce, prema rijecima Bozanstvenog Pisma, nebesa s hukom proci, a stihije ce se uzarene raspasti i zemlja i djela sto su na njoj izgorjece (2 Pet. 3:10); i u kojem ce se svaka dusa ponovo sjediniti sa svojim tijelom, i koliko ce tada biti mnostvo ljudi koji zivljahu od Adama do konca svijeta. I jos, kako ce strasno biti proslavljeno lice Gospoda, i kako ce ono prosijati sedmericom sunaca i prosuti zrake obilatije od suncevih, i kakav cemo zacuti od Njega glas, krotki, sladcajsi i radosni: Hodite blagosloveni Oca mojega; primite Carstvo koje vam je pripremljeno od postanja svijeta (Mt. 25:34). I kakav ce biti kraj, kada pravednici sa velikom cascu i slavom budu pozvani u Nebesko Carstvo, a gresnici okajani sa velikom sramotom budu poslani u vjecnu kaznu i muku.

Eto o cemu, braco, mi treba da se brinemo i staramo, eto o cemu trebaju da razmisljju dosljaci u ovom svijetu, jer je pravo ziteljstvo nase na nebu. Ova dobra razmisljanja radjaju suze i prosvjecuju dusu, i covjek, vise nicim neometan, stice duhovnu radost, nadajuci se na buduca nebeska blaga u Hristu Isusu Gospodu nasem, Kojem prilici slava i moc sa Ocem i Svetim Duhom, sada i uvijek, i u vijekovima vijekova. Amin.

CTENIJA POSNOG TRIODA

POUKA U SRIJEDU DRUGE SEDMICE

Braco i oci! Minula je prva sedmica posta, a mi jedan u drugom vidimo promjenu: lica nasa su izmozdena, blijeda i zuta. Nego ako se nas spoljasnji covjek i raspada, – govori Apostol, – ipak se unutrasnji obnavlja iz dana u dan (2 Kor. 4:16). Jer kao sto se od izobilja tijelo popunjava i cvjeta, tako i dusa od uzdrzavanja postaje svjetlija i muzevnija. Upravo zlopacenjem tijela mi smo uzrasli u sebi dusevnu krasotu i blagoljepotu, onu krasotu, koju je zelio sveti prorok David kada je molio Boga da mu daruje blagodat: Gospode, voljom Tvojom podaj dobroti mojoj silu (Ps. 29:8). Blagoljepotom uzdrzavanja obrucavaju se duse nase mislenom Zeniku Hristu, kao sto o tome govori blazeni Pavle: jer vas obrucih muzu jedinome, da djevojku cistu privedem Hristu. Ali se bojim da kao sto Evu prevari zmija lukavstvom svojim, da se tako i misli vase ne odvrate od prostodusnosti koja je u Hristu (2 Kor. 11:2-3). Vidis li velicinu dara? Mi smo se udostojili da za Zenika imamo Hrista. Vidis li kako i veliki apostol Pavle treperi da nas ne prelasti neprijatelj nas djavo i da nas ne lisi velikog dostojanstva? Dusa je nasa poput djevojke koja je zarucena i koja se skriva od ociju mladica, da bi odrzala svoju djevstvenost cistu i neoskrnavljenu dok ne nastupi vrijeme braka i vjencanja. Tako i nasa dusa mora da se stiti i krije od grijeha do samog smrtnog casa. Ako je ona blagoobrazna i sija vrlinama djevstvenosti koju je sacuvala u ovome svijetu, tome ce se, po izlasku njezinom iz tijela, kao iz carske palate, obradovati sveti angeli, videci njenu krasotu i blagoljepotu; ako li pak bude bez-obrazna i ocrnjena grijesima, pruzice radost demonima zbog sramocenja Hrista. A o tome je strasno i govoriti.

Mi tijelo podvrgavamo zlopacenju i vodimo surov zivot da bi se smirile plotske strasti i nezakoniti pokreti i da bi u nama zagospodario duhovni um, a ne plotska zla volja; ne samo sada, nego i uvijek mi zelimo da imamo istu tu strazu, da vrsimo isti taj podvig uzdrzavanja. A i sta je drugo zivot hriscanina, ako ne obuzdavanje strasti, ispitivanje pomisli i svagdasnja borba protiv nevidljivih i skrivenih bjesova? To sto se cini tesko i obremenjujuce za tijelo – donosi veliku korist dusi; pri tome trud je taj privremen, a nagrada je vjecna. Zato i Apostol govori: Jer nasa prolazna mala nevolja priprema nam preizobilno i neizmjerno vjecno bogatstvo slave, nama, koji ne gledamo na ovo sto se vidi, nego na ono sto se ne vidi; jer je ovo sto se vidi privremeno, a ono sto se ne vidi, vjecno. (2 Kor. 4:17-18). Radi vjecnih blaga, koja steci zele i sami angeli, i radi Gospoda nasega Isusa Hrista, Kojem su obrucene duse nase, molim i preklinjem ljubav vasu, braco, da cuvamo duse nase ciste od losih djela i od necistih pomisli koje, prema rijecima Gospoda, pogane (Mt. 15:18) duse nase; nemojmo uopste dopustati grehovnu pomisao, jer se od nje rasplamsava, poput ogromnog plamena, pohota, koja pali i przi nase duse, cineci ih bez-obraznim i crnim. Udaljimo se od strasti, odbacujuci prvi prilog neprijatelja, sa velikim staranjem izbjegavajmo lose pomisli, kako bismo prosvijetlili duse svoje dobrim djelima, usrdno se podvizavajuci u uzdrzavanju i postu, kako bismo, kada kucne cas razdvajanja duse od tijela, bili pripremljeni i cisti, i kako bismo se udostojili one nebeske radosti i nasladjivanja, i pricesca vjecnih blaga, u Hristu Isusu Gospodu nasem, Kojem prilici slava i moc sa Ocem i Svetim Duhom, sada i uvijek, i u vijekovima vijekova. Amin.

CTENIJA POSNOG TRIODA

POUKA U PETAK DRUGE SEDMICE

Braco i oci! Radujem se ja, smireni, videci mir u dusama vasim. Radujem se vasem jedinomisliju i vasoj uzajamnoj ljubavi, radujem se sto vi uspjesno i strpljivo provodite post, radi spasenja dusa i blage nade na vjecni zivot. Jer od svih vrline nema vece od mira i jedinomislija. I to je plod uzdrzavanja, a gdje se pojavi i boravi ta vrlina, tamo svako zlo i lukavstvo iscezavaju. Iscezle su i nase razmirice, neredi, prekoslovlja, kleveta, neposlusanje, gordost i svako drugo zlo. Oni od vas, braco, koji su usrdni, neka znaju da time ne donose samo sebi korist, nego i druge pobudjuju ka dobru dobrim primjerom, za sta ce od Boga dobiti veliku nagradu. A oni koji pruzaju los primjer sami ce sebi zaraditi najzesce muke. Oni koji naucavaju rijecju i druge pobudjuju ka vrlini po Bogu – jesu drugovi Boziji, saputnici svetih angela i nasljednici blagoslova. O, kad bismo mogli uvijek biti tako puni vrlina! I neka ne prestaje i nikada ne oskudijeva u nama ljubav Bozija, jer Hristos govori: Ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem svojim, i svom dusom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim (Lk. 10:27). Onaj koji tako poljubi Boga nikada se ne zasicuje ljubavi Njegove, ne umara se, ne lijeni se, nego umnozava toplotu, usrdnoscu raspaljuje usrdnost, sazidavajuci i izrastajuci u srcu svom uzlazenje vrlina, preuspijevajuci i rastuci iz sile u silu duhovnu, i to neprestano i uvijek… Radi sticanja Bozanstvenog bogatstva, naslijedja Carstva Nebeskog, nasladjivanja vjecnim blagom, radi izbavljenja od beskonacnih kazni vjecnog mucenja – necemo li izdrzati bilo kakve teskoce i zlopacenje sa radoscu i usrdnoscu?.. I tako, preklinjem vas, budimo hrabri, nadom se radujuci, u patnji trpeci, pretrpljujuci u molitvi, pojanju, stihoslovlju i citanju, kako bismo usredsredili um svoj na Boga i na sebe i izbavili ga od nekorisnih pomisli; jer dokolica, nerad i ljenost jesu uzrok svakog loseg djela, a djelanje i starateljnost cuvaju od prljavstine um nas.

Pobrinimo se takodje i za poslusanje, neka svako izvrsava svoje sluzenje bez ropota i sa strahom Bozijim. Djela nasa neka se vrse po cinu, u blagogoveniju i bez meteza. Poljubimo mir brata naseg, steknimo revnost prema svemu sto sadejstvuje spasenju dusa nasih. A jos Boga molimo i za bracu nasu koja prolaze poslusanja, da ih pokrije Bog. Pomolite se i za mene smirenog, da ustima mojim bude darovana rijec korisna i da provodim zitije pravo i pravoslavno, da bih vasom ljubavlju i ja, nedostojni, stekao spasenje duse, u Hristu Isusu Gospodu nasem, Kojem prilici slava i moc sa Ocem i Svetim Duhom, sada i uvijek, i u vijekovima vijekova. Amin.

CTENIJA POSNOG TRIODA

POUKA U NEDJELjU DRUGU POSTA

Braco i oci! Post je dobro djelo, ako ga prate mir, dobra volja, pokornost, krotost, sastradavanje i druge vrline. Ali djavo, neprijatelj i mrzitelj naseg spasenja, pokusava da usadi u one koji poste bogomrske stvari: nagovara ih da budu drski i da protivrjece drugima, da budu surovi, gnevljivi, jari, tasti, zavidljivi i da sramne rijeci izgovaraju. Cilj njegov je da im se pricini sto vece zlo i steta, da se oni lise dobrih plodova posta. Mi moramo unaprijed da prepoznajemo njegove zamisli i spletke, moramo provoditi ove svete dane mirno i tiho, sa krotoscu i u tihovanju, obracajuci nasu ljubav ka bliznjem, zato sto je upravo takav post ugodan Bogu. Ako pak nas post bude drugaciji, – ma kakav trud nosili, on ce biti jalov, i mi cemo se uzalud podvrgavati odricanjima. Uostalom, postiti je nama neophodno, zato sto post isusuje tijelo, a dusu ocvrscuje i obnavlja: nego ako se nas spoljasnji covjek i raspada, ipak se unutrasnji obnavlja iz dana u dan (2 Kor. 4:16); Jer nasa prolazna mala nevolja priprema nam preizobilno i neizmjerno vjecno bogatstvo slave. Tako razmisljajuci, nadajuci se na buduce uzvracanje, trpljivo prebivajmo u podvizima vrline, Zahvaljujuci Bogu i Ocu koji nas osposobi za udio u nasljedstvu svetih u svjetlosti, Koji nas izbavi od vlasti tame i prenese u Carstvo Sina ljubavi svoje (Kol. 1:12-13).

Zar se ne pricescujemo mi Precistog Njegovog Tijela i Krvi? A sta moze biti sladosnije od Svetog Pricesca? Ono daruje vjecni zivot onima koji se pricescuju sa cistom savjescu. Zar ne besjedimo svakog dana i svake noci sa bozanstvenim Davidom i drugim svetim ocima i svetionicima nase Svete Crkve i moze li dusa dobiti vecu utjehu? Zar se nismo odvojili i udaljili od zajednice sa prelesnim svijetom i od rodjaka nasih po ploti radi Gospoda, i sta moze biti blazenije i vise od toga? Medjutim, nase zivljenje je na nebesima, otkuda ocekujemo i Spasitelja Gospoda Isusa Hrista, Koji ce preobraziti nase ponizeno tijelo, tako da bude saobrazno tijelu slave njegove, po sili kojom On moze sve uciniti i sebi pokoriti. (Flb. 3:20-21). Radujmo se, prema tome, braco moja, i veselimo, preziruci i gazeci svaku zlu pohot ploti. Jer je svako tijelo kao trava, i svaka slava covjecija kao cvijet travni: osusi se trava, i cvijet njezin otpade; ali rijec Gospodnja ostaje uvijek. A to je ta rijec koja je vama blagovijestena (1 Pt. 1:24-25). Zlopati li se ko medju vama? Neka se moli Bogu. Je li ko veseo? Neka pjeva Bogu (Jk. 5:13). Biva li ko iskusavan grehovnom strascu (jer djavo nikada ne prestaje da se bori protiv nas), neka potrpi, slusajuci onoga koji govori: Blazen je covjek koji pretrpi iskusenje, jer kad bude oproban primice vijenac zivota, koji Gospod obeca onima koji Ga ljube (Jk. 1:12). Kad ovo znate, – rece Gospod, – blazeni ste ako to tvorite (Jn. 13:17). Njemu slava vo vijeki. Amin.

CTENIJA POSNOG TRIODA

POUKA U SRIJEDU TRECE SEDMICE

Braco i oci! Postojanje nase, kao sto vidite, je prolazno, dan za danom tece i priblizava se kraj zivota naseg, i za svakog ce neminovno kucnuti cas da ode iz svijeta ovoga i zaputi se tamo gdje su i oci nasi. Zbog toga je neophodno da imamo veliko staranje o tome da se u cas nas pokazemo spremni i uspjesni. Bozanstveno Pismo nam pripovijeda o potopu, i Gospod govori: kao sto u vrijeme Nojevo ljudi nisu mislili o potopu, nego jedjahu, pijahu, zenjahu se, udavahu se, kupovahu, prodavahu, i izneneda dodje potop i pogubi sve (Lk. 17:26-28), tako ce biti i kada bude drugi dolazak Hristov. Vjerovatno se mi cudimo tvrdoglavosti, sljepilu i bezosjecajnosti ljudi koji su vidjeli kovceg koji je tokom stotinu godina gradio pravedni Noj i koji su slusali kako je on govorio da ce Bog proizvesti potop da ih potopi i istrijebi za zla djela koja su cinili, ali koji na to nisu obracali paznju i nisu zeljeli da se pokaju. Pomislimo ipak – nema li i u nama samim toga sto osudjujemo? Jer, iako mi danas i ne vidimo kovceg koji se gradi, ali svakodnevno gledamo grob ispunjen praha, u koji cemo danas ili sutra sici, otici tamo gdje su i braca nasa, kao sto vidimo, jedan za drugim, razdvajajuci se od nas, otisla. A mi se lijenimo i ne brinemo o spasenju nasih dusa, ne mislimo o pripremanju, kako nas ne bi iznenadio nas cas, koji ce donijeti muku i veliko ocajanje onome ko bude nespreman, i niko nece moci da mu pomogne; on ce htjeti da povrati stracene dane, ali ih nece moci povratiti, i plakace neutjesno.

Prema tome, nas ceka neuporedivo strasnija kazna, nego onomad bivsi potop. Budimo stoga spremni na odgovor prije nego sto nastupi cas smrtne patnje. Medjutim, ja ne govorim da ne jedemo, ne pijemo i ne nosimo odezde, nego govorim po zapovijesti apostolskoj: Ako, dakle, jedete, ako li pijete, ako li sto drugo cinite, sve na slavu Boziju cinite (1 Kor. 10:31). Sva nasa djela i dejstva moraju biti bogougodni, jer smo mi hriscani i ne smijemo davati povoda vjernicima i nevjernicima da poricu i preziru nas zivot, kao sto i Apostol poziva: starajte se da ne postavljate bratu spoticanje ili sablazan (Rim. 14:13).

Zaista vas molim i preklinjem, braco moja, upotpunite moju radost, kao sto govori Apostol: da isto mislite, da istu ljubav imate, jednodusni, jednomisleni: nista ne cinite iz prkosa, niti za praznu slavu, nego smirenjem smatrajte jedan drugoga vecim od sebe (Flb. 2:2-3). Pomno cuvajmo nasih pet cula: oci, da ne gledaju na ono sto ne dolikuje, sluh, da ne slusa ono sto nam nece donijeti korist, ukus, da ne stremi ka zadovoljavanju pohoti nase utrobe, opip, da se cuvamo od nedostojnih dodira; jer od cula, ako ih ne budemo nadgledali, nastupa smrt i pogibija duse. Ako budemo slijedili za tim da se nas um ne zanima meteznim i beskorisnim djelima, necemo zamisljati u svojoj masti slike plotske pozude, zato sto time necemo pruziti dusi veselje, nego joj priciniti veliku stetu i naposlijetku zadobiti gorcinu, patnju i bolest.

Prema tome, braco, ima samo jedna istinita radost i jedno veselje za dusu, i ono se sastoji u tome da cuvamo sebe u cistoti od plotskih strasti i losih pomisli i da usrdno stremimo ka bestrascu, tj. da ne skrnavimo sebe ni rijecju ni djelom. Nemojmo biti lijeni i neka nam ne bude tezak put koji obecava da ce nam darovati radost bestrasca i cistote, usiljeno izgladjujmo svako soje sagresenje, i Bog ce biti nas pouzdani pomocnik, jer je blizu Gospod onima koji trpe Njega radi. Provodeci takvo zivljenje, mi cemo biti udostojeni Nebeskoga Carstva, u Hristu Isusu Gospodu nasem, Kojem prilici slava i moc sa Ocem i Svetim Duhom, sada i uvijek i vijekovima vijekova. Amin.

CTENIJA POSNOG TRIODA

POUKA NA BLAGOVIJESTI

Braco i oci! Stigose Blagovijesti. Sa blagogovenijem mi postujemo prvi praznik Gospodnji. A u cemu se sastoji tajanstvo Blagovijesti? U tome da je Sin Boziji postao sin covjeciji, izabravsi u posrednistvo Svetu Djevu, uselivsi se u Nju, sazdavsi od Nje Sebi hram i postavsi savrsen covjek, radi iskupljenja covjeka od prokletstva zakona (Gal. 3:13) i radi toga, da postanemo sinovi Boziji i da ne budemo vise sluge djavola, da postanemo slobodni, ne vise strasni, nego bestrasni, ne tjelo-ljubivi, nego Bogoljubivi, ne po tijelu hodeci, nego po duhu; jer koji su po tijelu tjelesno misle, a koji su po Duhu duhovno. Jer je tjelesno mudrovanje smrt, a duhovno mudrovanje zivot i mir. Jer je tjelesno mudrovanje neprijateljstvo Bogu, posto se ne pokorava zakonu Bozijem, niti pak moze. (Rim. 8:5-7).

Eto u cemu je smisao tajanstva. Iz ovoga slijedi da mi moramo duhovno praznovati i duhovno zivjeti u prepodobnosti i istini, u ljubavi i krotosti, u miru i dugotrpljenju, u blagosti, u Duhu Svetom, da, koliko to od nas zavisi, ovaplocenje Gospoda nasega Isusa Hrista ne bi za nas bilo uzaludno i jalovo.

Mi moramo da se molimo i tugujemo za svijet, zato sto je Sin Boziji dosao da spase svijet, a svijet Ga odbacuje. Ne primaju Ga plemena i narodi: odbacuju Ga varvarski narodi, izdaju Ga i oni koji ispovijedaju ime Njegovo sveto, jedni izopacenom vjerom, a drugi porocnim zivotom. Sta je trebalo uciniti a da nije ucinio Gospod? Buduci Bog, On je postao covjek, unizio je Sebe i bio poslusan do smrti, i to do smrti na krstu (Flb. 2:8); darovao nam je za jelo Tijelo Svoje i za pice Krv Svoju; udostojio nas da Ga zovemo Ocem i bratom nasim, glavom, uciteljem, zenikom i sanasljednikom – sve se ni nabrojati ne moze. I uprkos tome On je odbacen, i trpi to: ne dodjoh da sudim svijetu, nego da spasem svijet (Jn. 12:47).

A sta mi na to da kazemo, braco? Da istinski ucenici, videci nepovinovanje i bunt drugova, tuguju i zale zbog njih, pokazujuci time ljubav koju imaju prema ucitelju i drugovima svojim.

I veliki Apostol zapovijeda hriscanima da vrse molitve, prozbe, moljenja, blagodarenja za sve ljude (1 Tim. 2:1,2). On govori i drugo, vise: Istinu govorim u Hristu, ne lazem, to mi svjedoci savjest moja Duhom Svetim, da mi je vrlo zao i srce me moje boli bez prestanka; jer bih zeleo da ja sam budem odlucen od Hrista za bracu svoju, srodnike moje po tijelu (Rim. 9:1-3). Vidis li silu ljubavi? Vidis li visinu covjekoljublja? Isto ovo je pokazao i Mojsije, koji je govorio Bogu: oprosti im grijeh njihov, a ako neces, izbrisi i mene iz knjige Tvoje, u koju upisa (2 Moj. 32:32).

Tako i mi, kao iskreni ucenici Hristovi, a ne nezakonita djeca, moramo da tugujemo ne samo za sebe, nego i za bracu u cijelom svijetu, i da patimo, i da se molimo. Na taj nacin, cineci ugodno Gospodu, naslijedicemo zivot vjecni, u Hristu Isusu Gospodu nasem, Kojem prilici slava i moc sa Ocem i Svetim Duhom, sada i uvijek, i u vijekovima vijekova. Amin.

CTENIJA POSNOG TRIODA

POUKA NA SRIJEDU KRSTOPOKLONU

Braco i oci! S pomocu Bozijom dostigosmo i do sredine Svete Cetrdesetnice i raduje se dusa svakog hriscanina sto se priblizava Sveta Pasha i donosi odmor poslije velikih trudova i podviga posta. Ja ovo govorim zato sto se sav nas prolazni zivot moze uporediti sa Svetom Cetrdesetnicom, buduci kao priprema za vjecnu Pashu. Iako je velik i dostojno postovan sadasnji Vaskrs, ipak, prema ucenju svetih otaca, on je samo slika Vaskrsa nebeskog, jer nas Vaskrs traje jedan dan, dolazi i odlazi, a onaj je vjecan. Ovdje su praznici i proslave sjedinjeni sa iskusenjima i patnjama svjetovnim, a u buducem Vaskrsu nece biti nijedne patnje, nijedne bolesti ili tuge, nego sve – radost i veselje. Tamo ce biti neprestano sve-radosno pojanje psalama, i saglasni slavljenicki poj pjesama, bogata trpeza, ispunjena vjecnim blagom, novo pice, za koje je na Tajnoj veceri Hristos rekao apostolima Svojim: Kazem vam pak da od sada necu piti ovoga roda vinogradskoga do onog dana kada cu piti s vama novoga u Carstvu Oca Mojega (Mt. 26:29). O carskom nasladjivanju vjecnim blagom On je rekao ucenicima Svojim pred vaznesenjem na nebesa: U kuci Oca Mojega stanovi su mnogi. A da nije tako, zar bih vam rekao: Idem da vam pripremim mjesto. I ako otidem i pripremim vam mjesto, opet cu doci, i uzecu vas k sebi da gdje sam Ja, budete i vi (Jn. 14:2-3). I jos je rekao: U onaj dan znacete vi da sam Ja u Ocu Svome, i vi u Meni, i Ja u vama (20). I jos: Oce, hocu da i oni koje si mi dao budu sa mnom gdje sam ja, da gledaju slavu moju koju si mi dao, jer si me ljubio prije postanja svijeta (Jn. 17:24). Rijeci ove Hristos je izrekao ne samo za apostole, nego i za sve hriscane; slusaj sta On govori: Ne molim pak samo za njih, nego i za one koji zbog rijeci njihove povjeruju u mene: da svi jedno budu, kao ti, Oce, sto si u meni i ja u tebi, da i oni u nama jedno budu da svijet vjeruje da si me ti poslao (Jn. 17:20-21). Moze li ista biti utjesnije od ovih rijeci Gospoda nasega Isusa Hrista, koje dokazuju Njegovu ljubav prema nama? Kakvu surovost dusevnu nece umeksati i kakvo srce one nece umiljeti?

Pamteci ovo, i svi sveti, koji blagougodise Bogu, pretrpjeli su ono sto je njima palo u udio: primili su patnje kao radosti, tjeskobu kao trijumf, mucenistvo kao nasladu; post i zlopacenja kao pokoj, i smrt – kao zivot. Zbog toga cemo i mi, braco, stremeci ka naslijedju vjecnog Carstva, iscekujuci nebeski Vaskrs, prema nasim silama, oponasati zitija nasih svetih otaca: hrabro cemo podnositi teskoce i iskusenja ovoga zivota, da ne pobijede tuga i nerad one koji usrdno prinudjuju sebe na vrsenje vrlina i zapovijesti Bozijih i koji imaju svagdasnju budnost i oprez, pamteci lukavstvo zmije, djavola, koji izmislja svemoguce spletke kako bi otrovao nase duse. Jer on se pretvara u andjela svjetlosti, a djela izvrce i pokazuje ih sasvim drugacijim nego sto jesu ustvari, tamu prikazuje kao svjetlost i gorko prodaje za slatko. Tako je prevario i praoca naseg Adama, prikazavsi mu plod neposlusanja kao prekrasan i pozeljan, i okusio je Adam od smrtonosnog i gorkog ploda i prognan bi iz raja. A mi, pak, poznavsi sada mrska njegova djela i obmanu, bicemo veoma oprezni i pazljivi: kada nam on bude pokazivao grijeh i neposlusanje kao dobro, istog casa cemo obracati oci duse i tijela prema Bogu, pazeci se da nas lukavi i pokvareni djavo ne prevari i istjera iz raja, da nas ne natjera da odustanemo od ispunjavanja zapovijesti Bozijih. A kakav je plod neposlusanja, sta se nama cini prekrasno i pozeljno? – Zla pozuda tjelesna, lukava pohot ploti i najsramnije strasti, od kojih cemo se, braco, udaljavati koliko god mozemo, kako bismo se ovdje oslobodili od neprijateljskih mreza, a tamo se nasladili vjecnim Vaskrsom sa svima svetima, u Hristu Isusu Gospodu nasem, Kojem prilici slava i moc sa Ocem i Svetim Duhom, sada i uvijek, i u vijekovima vijekova. Amin.

CTENIJA POSNOG TRIODA

POUKA U PETAK CETVRTE SEDMICE

Braco i oci! S pomocu Bozijom prekoracismo sredinu posta, priblizava se dan Vaskrsa. Zasto je u nama tako jaka zelja da docekamo Vaskrs, koji dodje i prodje? Zar ga nismo mnogo puta proslavljali prethodnih godina? I ovaj Vaskrs ce proci, jer nista na zemlji nema da je postojano, nego je sve privremeno i prolazno. I dani naseg zivota iscezavaju, kao sjenka, prolaze kao san, i protrcavaju kao trkac, dovodeci svakoga od nas do naseg kraja. Mozda ce neko zapitati: “Zar nije Vaskrs dostojan iscekivanja i zelje?” Zaista jeste dostojan, ali ne onaj Vaskrs koji biva jedanput u godini, nego uvijek, svakoga dana. Kakav je to Vaskrs? Ociscenje grijeha, skrusenje i smirenje srca, suze umiljenja, cistota savjesti, unistavanje plotskih strasti: bluda, necistote, zle pohoti i svakog drugog grijeha i strasti.

Ko se udostoji da dostigne ove vrline, taj praznuje Vaskrs Gospodnji i vrsi svijetli i mnogozeljeni praznik ne jedanput u godini, nego citavog zivota. I obratno, rob strasti i plotskih pohota ne moze praznovati kako treba. Jer kako, zapravo, moze praznovati onaj kome je bog stomak? Kako ce se veseliti duhovno onaj kojeg przi i pali pohot ploti? Kako ce da slavi bozanstveno onaj cije se srce razdire i razara zavidnom ljubomorom i zlopamtilom? Kako ce osjetiti duhovnu radost praznika onaj koji je porobljen srebroljubljem, tastinom ili je okovan drugim strastima? Takvi praznovati ne mogu. Zar ce iko za covjeka koji u teskoj bolesti lezi na odru reci da se odmara, ili za brodolomnika kojem je zivot u opasnosti – da se nalazi na srecnoj plovidbi? Nece, jer onome koji tvori grijehe nije moguce da praznuje i proslavlja Vaskrs, kao sto onome koji se u tami nalazi nije moguce da vidi svjetlost.

Braco, uzdam se u Boga da se vi nalazite u boljem, pohvalnom i spasiteljnom stanju. Nase je ovdasnje zivljenje samo priprema za praznik. Vidite kako kod nas penije slijedi za penijem, ctenije za ctenijem, pouka duhovna za poukom, molitva za molitvom, sve nas to, kao krug, sjedinjuje sa Gospodom. Ima li gdje kakav drugi zivot, blazeniji i preblazeniji od naseg zivota? – Nema nijedan.

Prema tome, saznali smo u cemu se sastoji za nas zeljeni, postojani i svakodnevni Vaskrs. Postarajmo se stoga, braco moja cestita, da ga dostignemo, da bismo ga praznovali u skladu sa nasim silama, umrtvivsi strasti i vaskrsnuvsi vrline. Drzimo u pamcenju Gospoda nasega Isusa Hrista, Koji je postradao radi nas i ostavio nam primjer i obraz, sliku, kako bismo i mi isli po Njegovom putu. Rekoh ovo – ne da bismo se zagledali u sagresenja drugih i osudjivali ih, jer je to najtezi grijeh, koji nas podvrgava mucenju. Naprotiv, svako mora da osudjuje i porice sebe, a ne drugog, jer Apostol govori: svako ce ponijeti svoje breme, tj. tezinu grijeha (Ga. 6:5). Da poznamo blagodat Boziju, koju nam je darovao, i uvijek da blagodarimo Njega i da Ga proslavljamo kao dobrocinitelja, jer On ne samo da nam sadasnja blaga daruje, nego ce onima koji Mu sluze do kraja dati jos i nebeska blaga, i oni ce naslijediti vjecni nebeski Vaskrs. O, da nam je da ga svi dostignemo po blagodati i covjekoljublju Gospoda nasega Isusa Hrista, Kojem prilici slava i moc sa Ocem i Svetim Duhom, sada i uvijek, i u vijekovima vijekova. Amin.

CTENIJA POSNOG TRIODA

POUKA U NEDJELjU CETVRTU, NA POCETAK PROLjECA

Braco i oci! Minula je zima, i nastade proljece, sve se na zemlji podmladjuje, drvece i rastinje cvjetaju, zemlja se ukrasava zelenilom i cvijecem, ptice se raduju, cvrkucu i opjevaju Zivotodavca Hrista, i sve se obnavlja. Videci to, mi se radujemo i proslavljamo Premudroga Umjetnika Boga, Koji svake godine obnavlja svijet; a tako i dolikuje, jer Apostol govori: Jer sto je na Njemu nevidljivo, od postanja svijeta umom se na stvorenjima jasno vidi, njegova vjecna sila i bozanstvo (Rim. 1:20), tj. vidljive tvorevine Bozije i ljepote svijeta dozvoljavaju nam da okom duse, umom, spoznamo i sozercavamo drugi svijet, neznan i neizreciv, veliku silu Boziju.

Dok gledamo obnavljanje svijeta i radujemo mu se, mi shvatamo da preporod i ukrasenje svijeta tokom proljeca za svoj pocetak ima zimu. Jer ako ne nastupi prvo zima i ako ne proizvede snijeg, kise, vjetrove i led, ne stvrdne i ne sledi zemlju, nece na proljece biti ovakve ljepote. Isto biva i sa dusom: ako se ona ne osnijezi patnjama, tjeskobama, trudom i zlopacenjima, nece procvjetati, nece donijeti plodove i nece dobiti milosti i blagoslova od Boga, kao sto i Apostol govori: Jer zemlja koja upija dazd sto cesto na nju pada, i koja radja bilje korisno onima radi kojih se i obradjuje, prima blagoslov od Boga (Jevr. 6:7).

I mi, braco, trpimo patnje, tjeskobu, iskusenje vidljivo i nevidljivo, kada nam se desi, glad, zedj i zlopacenje – podvig ovoga posta, kako bismo i mi donijeli plodove i dobili blagoslov od Boga, a zajedno sa tim i primili, kao gosta, i nahranili Gospoda nasega Isusa Hrista. Jer kao sto se mi radujemo kada gledamo ljepotu Njegovih tvorevina, tako se i On veseli kada gleda ljepotu i plodnost dusa nasih. A kakvi su to dusevni plodovi? – To su ljubav, radost, mir, dugotrpljenje, blagost, dobrota, vjera, krotost, uzdrzanje (Gal. 5:22,23). Takvim se plodovima hrani i uveseljava Hristos. Blazen je onaj koji Njega hrani, zato sto ce se i sam nahraniti od Njega vjecnim blagom; blazen je onaj koji Njega prima za gosta, jer ce i njega, kao gosta, primiti Hristos u Nebeskom Carstvu. I ako ovdje onaj koji se udostoji da u svoju kucu primi cara biva u velikoj radosti i veselju, zato sto ga je dopala takva cast i velicanstvo, tim vise ce srecniji biti onaj koga dopadne da u sebe kao stanovnika primi Cara nad carevima i Gospoda nad gospodarima. A o tome da On boravi u dostojnim, Sam On govori u Jevandjelju: Ja i Otac Moj cemo doci i u njemu cemo se nastaniti (Jn. 14:23). I jos govori: Ko ima zapovijesti Moje i drzi ih, to je onaj koji Me ljubi; a koji Mene ljubi, toga ce ljubiti Otac Moj; i Ja cu ga ljubiti i javicu mu se Sam (21). Hristos nam obecava velike darove i darivanja, prema tome i mi cemo, sa radoscu, u Ime njegovo, odnositi sve tuzno i zalosno sto nam se bude desavalo, prema rijecima Apostola: Sada se radujem u svojim stradanjima za vas, i u svome tijelu dopunjavam sto nedostaje Hristovim patnjama, za tijelo njegovo, koje je Crkva (Kol. 1:24). I Apostol Jakov govori: Svaku radost imajte, braco moja, kada padnete u razlicna iskusenja, znajuci da kusanje vase vjere gradi trpljenje; a trpljenje neka usavrsuje djelo, da budete savrseni i potpuni bez ikakvog nedostatka (Jak. 1:2-4). Vidite, braco, da i u iskusenjima pociva radost i u patnjama veselje. Takvo je sve sto biva radi Boga. Vodeci neporocan zivot, i mi cemo naslijediti Nebesko Carstvo, u Hristu Isusu Gospodu nasem, Kojem prilici slava i moc sa Ocem i Svetim Duhom, sada i uvijek, i u vijekovima vijekova. Amin.

CTENIJA POSNOG TRIODA

POUKA U SRIJEDU PETE SEDMICE

Braco i oci! Neka se nijedna dusa koja se, prilikom razdvajanja od tijela, za dobar zivot i Bozanstvene vrline, udostoji da stekne milosrdje i milost Boziju, ne smuti i ne prepadne kada dodje od Boga poslan andjeo da je uzme, nego neka sa ljubavlju gleda na njega i neka sa radoscu podje ka svome Vladici. A dusa koja se u taj cas nadje nespremna i povrijedjena, smutice se i gorko i uzaludno zaplakati, videci da joj ni od koga nema pomoci i utjehe. Jer ovdje i drug i brat mogu utjesiti covjeka u tjeskobi i nedaci i unekoliko ga obodriti u njegovom strahu; tamo, pak, njemu ni od koga nikakve pomoci biti nece, nego ce angel neumoljivo i nemilosrdno oduzeti njegovu neokajanu dusu.

Braco, ako nas sam pomen na taj strasni cas dovodi u strah i trepet, sta ce onda biti sa nama kada stvarno dodje vrijeme? Kada dusa stane pred strasnim Prijestolom Hristovim? Poslusaj sta govori prorok Danilo o tom sudilistu: ognjena rijeka izlazase i prolazase pred njim, hiljadu hiljada Mu sluzase, i tma tmi stajase pred Njim (Dan. 7:10). Sudija je strasan, nista nece biti utajeno od Njega: kazna cak i za izgovaranje visokoparnih rijeci ce biti ostra i surova, govori Jevandjelje. Kako ce to pretrpjeti dusa? Zaista je strasno davati odgovor pred pravosudjem Bozijim, ali je jos strasnije slusati pravedne rijeci koje salju u vjecnu muku.

Molim vas i preklinjem, braco, ispravimo se i pripremimo prije nego sto dodje smrt; pokajanjem prizovimo na nas milost i milosrdje Boga, ucinimo se drugovima angela koji ce doci po nas. Neka uvijek budu bodre oci uma nasega, i um nas neka se hrabro bori protiv strasti i grijeha, ne povinujuci im se. A ako se nekome desi da se pokoleba, neka istog casa povrati predjasnju cvrstinu, gaseci suzama zapaljene strijele djavola i grleci zelju i ljubav Hristovu. Apostol Jakov govori: mnogo je mocna usrdna molitva pravednika (Jak. 5:16); zato smo mi potrebiti za molitvama drugih o nama, narocito jerejskim; neophodni su nam rukovodstvo i savjeti ucitelja, arhijereja, koji imaju veliku silu; jos vise imamo potrebu za suzama, za umiljenjem, a vise od svega za Svetim Pricescem.

Ja govorim o Pricescu koje cisti dusu i tijelo. Ne smijemo se pricescivati bezdusno, ne ispitujuci sebe, jer Apostol govori: covjek neka ispituje sebe, i tako od hljeba neka jede i od case neka pije. Jer koji nedostojno jede i pije, sud sebi jede i pije (1 Kor. 11:28-29) i veliko mucenje priprema dusi svojoj. Sveto Pricesce – to je hljeb zivota, koji daje vjecni zivot, i blazen je onaj koji ga uzima ne znajuci u sebi ni zle pohote, ni neprijateljstva, ni pijanstva, ni utrobodjavolstva, ni srebroljublja niti kakve druge necistote. Poslusaj sta govori Hristos: Ja sam hljeb zivi koji sidje s neba; ako ko jede od ovoga hljeba zivjece vavijek; i hljeb koji cu Ja dati tijelo je Moje, koje cu Ja dati za zivot svijeta. I jos govori: Koji jede Moje tijelo i pije Moju krv ima zivot vjecni (Jn. 6:51, 54). Vidite, braco, neizrecivo i beskonacno darovanje: Hristos ne samo da je umro za nas, nego nam je i Tijelo i Krv Svoju dao za hranu i pice. Kakvo vece od ovoga moze da bude svjedocanstvo bezgranicne ljubavi Boga prema nama, sta spasonosnije moze biti za dusu? Nema nikoga ko ne jede sa svakodnevne trpeze, a kada bi kome zabranili, taj bi se vecma uvrijedio. A o ovoj strasnoj trpezi, koja nije prost i obican hljeb, nego Hljeb zivota, i casa nije obicna, nego je to casa besmrtnosti – moze li se misliti kako se ne treba pricescivati njome? O, kako bi to bilo nerazumno! Ako je tako i bilo do sada, od sada cemo se ispraviti, poznajuci velicinu dara i blagodati i cisteci se, koliko je to u nasim mocima, i tako se pricescujuci Precistim Tajnama za zdravlje duse i tijela, kako bismo postali pricesnici zivota vjecnog i udostojili se da ga dobijemo, po blagodati i covjekoljublju Gospoda nasega Isusa Hrista, Kojem prilici slava i moc sa Ocem i Svetim Duhom, sada i uvijek, i u vijekovima vijekova. Amin.

CTENIJA POSNOG TRIODA

POUKA U PETAK PETE SEDMICE

Braco i oci! Vrlina je djelo koje ne prestaje i nikada se ne zaustavlja, vec se neprekidno prostire unaprijed. Vrlina je uvijek jedinstvena i one koji joj revnosno pristupaju uvijek uznosi ka visim stepenima savrsenstva. Zbog toga Apostol govori: Ne kao da to vec postigoh ili se vec usavrsih, nego stremim ne bih li to dostigao, kao sto mene dostize Hristos Isus. I jos govori: Braco, ja za sebe ne mislim jos da sam to dostigao; jedno pak cinim: sto je za mnom zaboravljam, a stremim za onim sto je preda mnom; i trcim prema cilju radi nagrade nebeskoga prizvanja Bozijega u Hristu Isusu (Flb. 3:12-14). Prema tome, dobro se nikada ne zaustavlja, niko ga nije iscrpio, jer kada se zaustavi dobro, pocinje zlo. Zbog toga se i mi, braco, necemo zaustavljati na putu vrline, nego cemo je uvijek traziti i biti neumorni u usrdnosti, sticuci uvijek sve nove i nove snage, dok ne dostignemo savrsenstva koja mogu da se uporede sa Hristovim.

Ali na koji nacin mozemo ovo ispuniti? Ako svaki dan i cas budemo provodili u usrdnosti, tj. kada kucne cas za jutarnju – odmah se probudimo i podjemo na molitvu; zavrsila se jutarnja – latimo se sa usrdnoscu za svoje rukodelije, razmisljajuci o Bozanstvenim rijecima koje su citane na sluzbi; doslo vece – sa blagodarenjem i umiljenjem idemo na pocinak, izvrsivsi prvo pravilo svoje u tihovanju sa koljenopreklonjenjem, cuvajuci se lukavih mastarenja. Tako pripremajuci sebe i tako provodeci dane i noci, ispunicemo to o cemu govori bozanstveni David: dan danu govori rijec, i noc noci objavljuje znanje (Ps. 18:3). Dan neka ne prolazi kod nas u praznoslovlju, smijehu i ljenosti, noc – u pomislima pohotnim i bludnim. Cuvacemo ne samo tijelo, nego i dusu, jer Gospod hoce da ona bude cista od lukavih pomisli.

Zelimo li zeljeno? Ali sta je pozeljnije od vrline, cija je sladost najzeljenija i nezasita? Ljubimo li ljepotu i ukrasenost? Ali sta je prekrasnije od Gospoda nasega Isusa Hrista, Cija dobrota svemu saopstava ljepotu i ukrasenost? Zle, pak, pohote, naprotiv, ogrubljuju dusu i rastrzavaju je neuporedivo gore od divljih zvijeri, ne pruzajuci sladost i radost, vec mucenje i patnju. Ne zavaravajte se, govori Pismo, plot i krv ne mogu naslijediti Carstva Bozijeg, niti raspadljivost moze naslijediti neraspadljivost (1 Kor. 15:50). Koga je porobio grijeh, a da ga pri tom nije obescastio i predao smrti? Koga nije uznijela i proslavila u svijetu vrlina? Ostavivsi mnoge, pomenimo samo dvojicu – Josifa Prekrasnog i prvorodjenog sina Davidovog. Amon, zato sto je zbludio sa svojom sestrom – zar nije bio ubijen? A Josif, pak, zato sto je poljubio djevstvenost, – nije li postao car Egipta? Zaista, vrlina je pozeljna i spasiteljna, a grijeh je zao i mrzak. Ali mi, ljudi, podvrgavamo sebe velikoj obmani i radije odabiramo smrt nego zivot, i tamu ljubimo vise od svjetlosti, raspadljivost vise od neraspadljivosti. A sta od toga vise moze da bude dostojno sazaljenja?

Neki govore da hoce da zavole dobro, ali ne mogu. Ne zelimo ga mi, pa ga zato i ne ljubimo; ne zelimo ga iskreno, vec lazno i licemjerno, jer mi imamo vlast nad sobom: sto zelimo, to i cinimo. Kao sto se vidi, grehovna navika nas je od mladosti ocvrsnula u strastima, zbog toga nam je tesko da se oslobodimo od njih. A kakve su rijeci Apostola? – Kao covjek govorim zbog nemoci vasega tijela. Jer kao sto davaste ude svoje da robuju necistoti i bezakonju za bezakonje, tako sada dajte ude svoje da sluze pravdi za osvecenje (Rim. 6:19). Zbog toga, braco, neophodno nam je da kucamo sa trpljenjem i moljenjem, i blagi nas Bog, bez sumnje, otvorice nam vrata, tvoreci u nama ono sto je blagougodno pred Njim i dajuci nam vjecni zivot u Hristu Isusu Gospodu nasem, Kojem prilici slava i moc sa Ocem i Svetim Duhom, sada i uvijek, i u vijekovima vijekova. Amin.

CTENIJA POSNOG TRIODA

POUKA U NEDJELjU PETU POSTA

Braco i oci! Svako djelo kojeg se covjek laca ispocetka mu se cini tesko i neugodno, a kada ga zavrsi, osjeti radost i veselje. Tako i zemljoradnik sije sa suzama, a zanje sa radoscu; i vojnik se mracan i tuzan zapucuje u bitku, a vraca se sa radoscu. Tako i mi, braco, priblizavajuci se kraju Svete Cetrdesetnice, vise ne pamtimo tezinu proslih trudova, nego se radujemo sadasnjem blagu, proslavljajuci Vladiku Hrista. Neka i nadalje bude tako, ukrasavajmo zivot nas podvizima slicnim ovom. Svjedocim pred Bogom da ste vrijeme posta proveli mirno, po cinu, strpljivo i u umiljenju, svaki je svoje sluzenje izvrsavao kako treba. Slava Svetome Bogu, Koji nam je dao snagu da koracamo putem svetoga posta.

Neka nam onda bas to, braco, posluzi kao primjer kraja prolaznog zivota; kada se javi Hristos, zivot nas, onda cete se i vi s Njime javiti u slavi (Kol. 3:4), kad preda Carstvo Bogu i Ocu, kad ukine svako poglavarstvo i svaku vlast i silu (1 Kor. 15:24), tada i sveti nece pamtiti trudove i zlopacenja koja su nosili ovdje radi vrline, i zadobice vjecna blaga. I ko su oni? Pravednici do zakona: Avelj, Sif, Enos, Noj, Avram i drugi patrijarsi, a u vremenu pod zakonom – slavni proroci, Mojsije i drugi, i u Novoj blagodati sveti apostoli, pobjedonosni mucenici i ostali cinovi svetih, a pogotovo veliki Jovan Preteca…

Ali posto ucenici dobrog ucitelja i sami moraju da budu dobri – jer drvo se po plodovima poznaje, – preklinjem, braco, ljubav vasu, da i mi cinimo djela koja su cinili on i sveti oci. Ne odbacujmo dakle nase staranje o podviznickom zivotu, i blagi Bog, Koji ne zeli smrti gresnika, nego njegovo obracenje, udostojice sviju nas Svojega Nebeskoga Carstva, u Hristu Isusu Gospodu nasem, Kojem prilici slava i moc sa Ocem i Svetim Duhom, sada i uvijek, i u vijekovima vijekova. Amin.

CTENIJA POSNOG TRIODA

POUKA U SRIJEDU SESTE SEDMICE

Braco i oci! S pomocu Bozijom mi zavrsavamo sveti post. Sveta se Cetrdesetnica, kao sto vidite, zavrsava. Iz bogoljubivih pripovijesti mi znamo da su se u to vrijeme sveti oci nasi sabirali u Jerusalim, vracajuci se iz pustinje u kojoj su se podvizavali. Dostigavsi visoka savrsenstva, oni su prinosili svedarezljivom Bogu i Vladiki nasem velike dusevne darove. Uostalom, i vasa je ljubav prinijela sada Bogu velecasne darove, i ja se radujem dobrim djelima cestitosti vase, kao da su moja, jer cast sinova prelazi i ka njihovom ocu. Neki od nas su prinijeli caricu svih vrlina, ljubav, drugi Bogosjajno smirenomudrije, Hristopodrazavajuce poslusanje, odvaznost i trpljenje u bdenju i stojanju na molitvama i pojanju, a takodje i strpljivo prebivanje u rukodeliju i bratskim poslusanjima. A jos ja hvalim i prevaznosim uzdrzavanje od smijeha, cuvanje ociju, prilicnost u hodu, mudrost i smirenje u rijecima i odgovorima, mrznju prema drskosti, uzdrzavanje od prejedanja i suvisnog sna, citanje psalama i, napokon, temelj vrline – blazeno i mucenicko odsijecanje svoje volje i samovoljnog djelovanja, koje od nas trazi Bog kao apostolsku i istinitu zrtvu.

Svaku od ovih vrlina covjekoljubivi Gospod prima kao blagi dar i ja se nadam da medju nama nema nikoga ko bi se pred Bogom javio go (tj. ni sa cim), nemajuci neki od casnih darova. Kroz mene smirenoga uzdigli ste vi na temelju podviznistva vasega zlato, srebro, drago kamenje, tj. djela vrline, koja nece izgorjeti kada budu iskusana vjecnim ognjem, kao sto ce da izgore zla djela – drva, sijeno, slama (1 Kor. 3:12), djela grijeha i zlobe. Uz pomoc Boziju mi smo sada stekli pohvalna i dusekorisna djela. Sacuvajmo ih i u druge dane, da ne pogine nas trud i da staranje nase ne bi bilo uzalud. Ali neka se vrijeme i dani mijenjaju po Bozijem naredjenju; a vi, kao sto govori Gospod apostolima, ostanite u ljubavi Mojoj (Jn. 15:10). Nemojmo da pogubimo steceno, nego se utvrdimo u najboljem: iz iskre male vrline pretvorimo se u svjetiljku svijetlu i sjajnu, i od zvijezde, izmjenivsi se, postanimo sunce. O, kada se mi nikada ne bismo zaustavljali na putu vrline i kada se ne bismo zanosili onim za cim cezne svijet, sto za kratko vrijeme nasladjuje, a zatim beskonacno przi i muci, sto se postavlja pred nama radi ispitivanja slobodne covjekove volje, te se za blagogovejne i Bogobojazljive pretvara u nistavno, a za one koji ugadjaju utrobi i ljube plot u velicanstveno i zadivljujuce. O, kada bi mi Bog darovao rijec da izrazim silinu zelje moje duse da se preumnozi ljubav vasa i da se vi sa toplom usrdnoscu prostirete unaprijed u vrlinama radi Boga! Uostalom, vi ste i sami mudri i mozete nauciti dobru i sebe, i druge.

Po cinu kojeg smo se drzali i ranije, izvrsimo predpraznicnu slavu praznika Cvijeti. Sve da bude u slavu Boziju, da oni koji nas gledaju mogu da kazu da sa takvima zaista prebiva Bog. Ako tako ucinimo, i velicanstveni Vaskrs cemo praznovati Bogougodno, i strastima Hristovim cemo se priopstiti i svjetloscu Vaskrsenja prosvjetliti u Hristu Isusu Gospodu nasem, Kojem prilici slava i moc sa Ocem i Svetim Duhom, sada i uvijek, i u vijekovima vijekova. Amin.

CTENIJA POSNOG TRIODA

POUKA U PETAK CVJETNE SEDMICE

Braco i oci! Gospod u svestenom Jevandjelju govori vrhovnom apostolu Petru: Simone, Simone, evo vas zaiska satana da vas vije kao psenicu. A Ja se molih za tebe da vjera tvoja ne prestane (Lk. 22:31-32), tj. satana hoce da vas sije kao psenicu, ali Ja sam se molio za tebe da ne pogubis svoju vjeru u Mene. Nesto slicno se desilo i sa nama smirenim, ali sveblagi Bog nije dopustio da budemo podvrgnuti metezu i patnji preko nasih sila, nego nam je prema mjeri iskusenja darovao trpljenje, i iskusenje je minulo. Vama je poznato o cemu govorim, i ja sam pohvalio vase covjekoljublje i to sto ste pokazali vase saucesce i svi zajedno tugovali. Zaista, takvo je svojstvo iskrene brace, kao sto govori i Apostol: I ako strada jedan ud, s njim stradaju svi udovi; a ako li se jedan ud proslavlja, s njim se raduju svi udovi. (1 Kor. 12:26). Vidite, braco, kako se trudi neprijatelj nad pogibijom ljudi: kao gladni lav, on hodi i trazi koga ce progutati, koga uloviti u svoju mrezu. Kada djavo prelasti covjeka i ulovi ga u svoju mrezu, makar samo dijelom, on se ne zadovoljava i ne umiruje tim, nego vuce okajanu dusu prema gorem, sve dok je ne gurne u grehovnu smrt i ne preda konacnom mucenju.

Da biste bolje shvatili receno, popricajmo o tome podrobnije. Ispocetka nas djavo iskusava da prihvatimo grehovnu pomisao, a posle toga nas nagovara da u srcu svome izreknemo rijec bezakonja, te tako, cim oskrnavi i prelasti dusu grehovnim pomislima i lukavim mislima, izvodi je iz prirodnog stanja i dovodi je do toga da ona postaje glupa, slijepa i bezumna; on njoj zeli samo zlo: umjesto svjetlosti – tamu, umjesto sladosti – gorcinu, umjesto zivota – smrt. Eto kakve su klopke i lukavstine djavolove. Ali mi, braco, sa velikom paznjom treba da cuvamo nase duse, da on ne bi mogao da za sebe nadje mjesta u njima. Cim osjetimo prvi prilog i pristup grehovne pomisli, istog trena cemo ga otjerati molitvom i zatvoriti pred njim vrata srca. Ako ipak budemo pobijedjeni i primimo ga, neka ga onda nas um ne propusti dalje; a ako se i tome podvrgnemo, nemojmo onda da dopustimo da se u nama zadrzi grehovna pomisao, da nas ona ne bi nepovratno uvukla u grijeh. A to nam se desava zbog davno ukorijenjene rdjave navike da grehovno pomisljamo. Stoga cemo se odvikavati od rdjavih nasih navika, i izbjegavati pomisljanja i djela nase mladosti. Jer, ako nas um bude prebivao u neprilicnim djelima, sta cemo moci cuti, osim da smo se opet vratili u svijet, kao sto su se Jevreji obrnuli natrag – u Egipat? Cuvajmo se od toga, i unutrasnje, dusom, i vanjski, tijelom, pamtimo zapovijesti Apostola, koji govori: Nikakva rdjava rijec da ne izlazi iz usta vasih, nego samo dobra za izgradjivanje onoga sto je potrebno, da donese blagodat onima koji slusaju. I ne zalostite Svetoga Duha Bozijega, Kojim ste zapecaceni za dan izbavljenja (Ef. 4:29-30). Nego samo rijec blaga, korisna i cestita da se cuje od nas, da prime blagodat oni koji slusaju i da se ne ogorci Sveti Duh Boziji. I jos govori: Svaka gorcina i gnjev i ljutina i vika i hula sa svakom zlobom, neka su daleko od vas (str. 31). Vidis li kakav oprez u vrlini zahtijeva bozanstveni Pavle od svjetovnih ljudi? Zatim govori: A budite medju sobom blagi, milostivi, prastajuci jedan drugome, kao sto je i Bog u Hristu oprostio vama (str. 32). Prema tome ukazujmo jedan drugom ljubav i milosrdje, imajuci veliki primjer u Bogu, Koji je po ljubavi prema nama poslao u svijet Jedinorodnog Svojeg Sina, Koji je primio smrt radi spasenja ljudi.

Slijedicemo za tim da se ne odvajamo od bratskog opstezitija i da ne zivimo po svojoj volji, zato sto to donosi mnogo zla i povlaci za sobom velike grijehe. Sta radis ti, covjece? Braca tvoja tihuju, a ti praznoslovis? Braca tvoja miruju, a ti se skitas po neprilicnim i dusestetnim mjestima. Tesko takvim, jer od njih poticu sablazni i radjaju se velika bezakonja. Sta biva sa ovcom koja ode od stada? Zar je ne pojedu zvijeri? Isto biva i sa monahom koji se odvoji od bratstva: on trpi mnoga zla, da bi na kraju bio podvrgnut mucenju. Da se ne desi to sa nama, braco moja, nego da sva nasa djela, rijeci i misli, kao sto kaze Apostol, blagoobrazno i po cinu budu i sve sa rasudjivanjem, kao pred Bogom, Koji zna i tajna i javna, i dnevna i nocna djela tijela nasega i pomisli duse nase. On sve zna, i dobro, i zlo, i nista se nece sakriti od Njega. On hoce da mi zivimo sa strahom i paznjom i da ne sluzimo kao kamen spoticanja i sablazan ni za nevjerne, ni za vjerne.

Cetrdesetnica se sa Bogom zavrsila. Uzvratimo stoga slavu Onome Koji nas je udostojio da je odsluzimo i utvrdio nas u trudovima posta. Trud je prosao, ali nagrada ostaje vjecna; tijelo je iznemoglo i smrsalo, ali je dusa ocvrsla i postala odvaznija. Neka ona sve vise i vise cvrsne i osvestava se, pa ce duh, dusa i tijelo biti sacuvani u cjelosti i cistoti do vremena dolaska Gospoda nasega Isusa Hrista, Kojem prilici slava i moc sa Ocem i Svetim Duhom, sada i uvijek, i u vijekovima vijekova. Amin.

CTENIJA POSNOG TRIODA

POUKA NA CVIJETI

Braco i oci! Bozanstveni apostol Pavle, u zelji da nas od ljenosti obrati ka marljivosti i usrdnosti, govori: Radujte se svagda u Gospodu, i opet velim: radujte se! (Flb. 4:4). Imajte uvijek, poziva on, duhovnu radost, koju nisu u stanju da zagluse ili uniste svjetovne brige. Zbog toga i govori: Blagost vasa neka bude poznata svima ljudima. Gospod je blizu. Ne brinite se ni za sto (str. 5, 6), tj. Gospod vam je blizu, govori on, tako da moze da vas oslobodi od svake nuzde i iskusenja, zato – ne bojte se, nego u svemu molitvom i moljenjem sa zahvalnoscu kazujte Bogu zelje vase (str. 6), jer je On spreman da pomogne onima koji Mu se mole.

Prema tome, ne budimo neradnici u bozanstvenim podvizima, naprotiv – utvrdjujmo se i sa usrdnoscu radimo posao na koji nas je postavio Bog izvevsi nas iz svijeta. Stojte, dakle, u slobodi kojom nas Hristos oslobodi, i ne dajte se opet u jaram ropstva uhvatiti (Gal. 5:1), ne budite ponovo robovi grijeha. Dakle nemojmo da budemo zarobljenici plotskih strasti. Jer zar ce iko ko je jednom bio rob nekom bescasniku i zlikovcu a potom dobio slobodu – po svojoj volji htjeti da ponovo postane rob varvarinu? Naprotiv, zar ga nece on, koliko je god to moguce, izbjegavati, radujuci se sto se oslobodio od tezine ropstva? Uostalom, ako neko i biva rob covjeku, to jos i nije veliko zlo, jer Apostol govori: cak i ako si rob, nemoj da mislis da ropstvo tvoje predstavlja prepreku za blagocesce i za spasenje tvoje duse. Jesi li prizvan kao rob? Nemoj da brines, nego ako i mozes postati slobodan, radije se strpi. Jer koji je kao rob prizvan u Gospodu, slobodnjak je Gospodnji; tako i koji je prizvan kao slobodnjak, rob je Hristov, tim prije mi, koje je Hristos oslobodio od grijeha i ropstva djavoljeg (1 Kor. 7:21-22).

Zbog toga mi moramo, koliko je god to u nasoj moci, na svaki nacin da izbjegavamo grijeh. Ili vi ne znate koliko nam je zla ucinio grijeh? Nije li nas on svrgnuo sa neba i gurnuo u ovaj mnogopacenicki zivot? Nije li od grijeha proizaslo i ne proizlazi li svakojako zlo? Zato cemo onda da ga se klonimo, kao najgoreg moguceg zla, zamrzjecemo ga, a poljubicemo vrlinu, koja pobudjuje angele da ljube ljude i da ih cine ravnim sebi; i ne angelima samo, nego i da Bogu postanemo nalik, jer je receno: Ja rekoh – bogovi ste, i sinovi Visnjega svi (Ps. 81:6). A od cega se sastoji sila vrline? U udaljenju od svijeta i u ljubavi prema Bogu, jer niko ne moze sluziti dvojici gospodara. Ne mozete – govori Gospod, – sluziti Bogu i mamonu (Mt. 6:24), tj. srebroljublju i vrlini. Nemoguce je istovremeno biti drug i vrlini i grijehu, jer sta ima pravednost sa bezakonjem; ili kakvu zajednicu ima svjetlost s tamom? (2 Kor. 6:14). Ne moze covjek i da ljubi plotske pohote, i da cini djela vrline. A ako smo dostigli mjeru savrsene vrline, neka je onda slava Svetome Bogu, od Kojeg nishodi “svako davanje blago i svaki dar savrsen”. Prebivajmo u strahu Bozijem tvrdi, nepokolebljivi i cuvani. A ako pak nismo dostigli mjeru savrsenstva, onda se postarajmo da, dok imamo vremena, utvrdjeni vjerom, okriljeni nadom, vezani ljubavlju, prosveceni poslusanjem, osvecujuci se ispovijescu i ukrasavajuci se drugim vrlinama, kao istiniti inoci (oni koji zive “inako”, inace, drugacije), kao nepatvoreni sinovi poslusanja i povinovanja, kao mudri u Hristu i kao sluge Gospodnje, ovaj zivot provedemo dobrodjeteljno i mirno i da dostignemo buduca blaga, u Hristu Isusu Gospodu nasem, Kojem prilici slava i moc sa Ocem i Svetim Duhom, sada i uvijek, i u vijekovima vijekova. Amin.

CTENIJA POSNOG TRIODA

POUKA U SVETU I VELIKU SRIJEDU

Braco i oci! Danasnji je dan svet i mnogodostojan poklonjenja: danas pocinju sveta stradanja Gospoda nasega Isusa Hrista, koje je pretrpio radi spasenja svijeta, kao sto je nagovijestio prorok David: Zasto se uzbunise narodi i plemena smislise zaludne stvari? Sabrase se carevi zemaljski, i knezovi se okupise zajedno na Gospoda i na Pomazanika Njegovog. (Ps. 2:1-2). Sabrase se najbezakonitije starjesine judejske i iskupise lukavi savjet da umrtve Hrista i Boga nasega, i Juda, lazljivi ucenik, odrece se od ucitelja i licemjernim i pokvarenim cjelivom Ga izdade neprijateljima i ubicama judejima, koji Ga, svezavsi Vladiku svijeta, povedose i pred sudom ispitivahu i mucahu, a On im odgovarase sa velikim smirenjem. A kada je On govorio – strasno je o tome i slusati, – jedan od sluga koji je stajao blizu, udario Ga je po obrazu, rekavsi: Zar tako odgovaras prvosvesteniku? A On je to trpeljivo i krotko podnio, govoreci: Ako zlo rekoh, dokazi da je zlo; ako li dobro, zasto me bijes? (Jn. 18:21, 23). Bezakonici su ga podvrgnuli sramocenju, maltretiranju, ismijevanju, pljuvanju, samaranju i bijenju i, na kraju, uspeli su Ga na krst. Ali ni tada se On ne gnijevi na ubice, nego se moli za njih, govoreci: Oce! Oprosti im, jer ne znaju sta rade (Lk. 23:24). Medjutim, ucinjena zlodjela nisu zasitila neprijatelje Bozije, i oni Ga, napojivsi Besmrtnog zuci i octom, umrtvise, mada ni to nije ukrotilo njihov gnijev i jarost, pa Ga probodose, mrtvog, kopljem.

Eto strasti Hristovih, ukratko receno. Ko sa paznjom o njima razmislja svom dusom svojom, nikada se ne gnijevi, ne sablaznjava, ne gordi se, ne zavidi i ne ratuje protiv brata svojega, ne istice sebe po slavoljublju, nego se smiruje, skrusava i, smatrajuci sebe zemljom i pepelom, zeleci da se priopsti strastima Hristovim, zeli da umre za Hrista, da bi se nasladio slavom Vaskrsenja Njegovog.

Budimo, braco, i mi odvazni, zbog toga sto smo se i mi u nekoj mjeri priopstili i priopstavamo se strastima Vladicinim. Ali posto nikoga prije smrti ne smijemo nazivati blazenim (Sir. 11:28) zbog prevrtljivosti slobodne volje ljudske i zbog toga sto ne znamo sta ce se zbiti sutradan, preklinjem vas, budite tvrdi i nepokolebljivi, podnosite zlopacenja sa jevandjeoskom vjerom, kao da ste jedan duh i jedna dusa, da se ne biste prepali prijetnji neprijatelja vjere i da vam ne bi postalo nedostupno ni jedno djelo blagocesca. Kao Boziji sluzitelji, budite spremni na svako dobro djelo – na poslusanje, smirenomudrije, velikodusnost i na mnogo trpljenje. Trpljenje vam je neophodno (Jevr. 10:36) da biste ispunili volju Boziju i zadobili zivot vjecni. Jos malo i doci ce Gospod da upokoji i proslavi one koji su se trudili i zlopatili u ime Njegovo Sveto; On nece oklijevati da dodje. Prema tome, hocemo li sebe opterecivati iskusenjima i zalostima, ili cemo pretrpjeti, radi ljubavi Gospoda, svakodnevna ogorcenja? Jer Apostol govori: Istinita je rijec: ako s Njim umrijesmo, s Njim cemo i zivjeti; Ako trpimo, s Njim cemo i carovati; ako li se odreknemo, i On ce se nas odreci; Ako li iznevjerimo, On ostaje vjeran, jer se ne moze samog sebe odreci. (2 Tim. 11:13).

Podsjetimo se, braco, kakva ce velika radost biti kod svetih kada uvide oni Gospoda nasega Isusa Hrista kako dolazi sa nebesa sa mnostvom svetih angela i sila, da ih u neizrecivoj radosti pozove i ovjenca, da budu sa Njim u vijekovima vijekova. A kakvu ce tugu i sramotu osjetiti oni koji nisu posli za Jevandjeljem i koji su prezreli svete Njegove zapovijesti; oni ce biti osudjeni na vjecno mucenje sa djavolom i bjesovima njegovim! Prema tome, uvijek cemo se sjecati ovoga i, dok zivimo ovdje, ocisticemo dusu nasu i prosvijetliti je suzama pokajanja, ocisticemo se od svake prljavstine ploti i duha, vrseci svetinju u strahu Bozijem (2 Kor. 7:1), revnujuci o djelima ugodnim Bogu, mrzeci svaki porok i usrdno cineci djela vrline. Jedan prema drugom gajicemo bratoljublje i ljubav, jedan drugom cemo ukazivati prednost i cast i ostalo sto zapovijeda Apostol (Flb. 2:3). Dok ispunjavamo nasa pravila, necemo biti neradnici i ljenivci, jer je receno: budite duhom vatreni; Gospodu sluzite. Budite u nadi radosni, u nevolji trpeljivi, u molitvi postojani (Rim. 12:11-12), da bismo u cistoti i dobrodjeteljnom zivljenju i sadasnji Vaskrs praznovali i da bismo se udostojili nasladjivanja vjecnih blaga u Hristu Isusu, Gospodu nasem, Kojem prilici slava i moc sa Ocem i Svetim Duhom, sada i uvijek, i u vijekovima vijekova. Amin.

CTENIJA POSNOG TRIODA

POUKA U SVETI I VELIKI PETAK

Braco i oci! Sveta stradanja Gospoda nasega Isusa Hrista u dusi blagogovejnog covjeka proizvode umiljenje, radjaju suze i privode dusu u veliko smirenje. Narocito dejstvo ona pokazuju na hriscanina u ove svete dane, u koje se izvrsilo spasenje covjeka. Jer sta se tada zbilo? Savjet, sastavljen radi ubistva Njegovog, vezivanje, kad Ga uzese i povukose na sud kao prestupnika, stajanje na sudu pred Pilatom, mucenje i ispitivanje, kad Ga vodjahu po drugim sudovima kod Iroda, Ane i Kajafe, samaranja, pljuvanje, sramocenja, uzlazak na krst, pribadanje ruku i nogu, okusanje zuci i octa, probadanje rebra i ostalo, – sve sto je prosijalo i zasjalo, sto sav svijet ne moze u sebe da primi, o cemu ne mogu ispricati kako bi valjalo ne samo ne ljudi, nego ni angeli.

Proniknimo, braco u velicanstvenost ove neizrecive tajne. Protiv onoga Koji objavljuje savjete srca i od Kojeg se ne sakriva ni jedna pomisao srca, sacinjavaju savjet da Ga ubiju. Onaj Koji upravlja cijelim svijetom naredjenjem Svojim i silom Svojom Bozenstvenom, predaje se u ruke gresnih ljudi. Onoga Koji zapovijeda oblacima da daju kisu na zemlju, vuku svezanog na sud. Onaj Koji je pedljem izmjerio nebesa i u mjeru smjestio prah zemlje, i izmjerio na kantaru planine i na tasovima kantara brda (Is. 40:12), samara sluga. Glavu Onoga Ko je ukrasio zemlju cvijecem i biljem, drvecem i travom, ovjencase danas trnovim vijencem. Onoga Ko je posadio u raju drvo zivota obukose u crvene haljine i prikucase za drvo zivota. Kakav velicanstven i natprirodan prizor! Ugledalo je ovo sunce, i sakrilo svoje zrake, ugledao je i mjesec i pomracio se, osjetila je zemlja i od straha zatreperila i pokolebala se, vidjelo je kamenje i raspalo se, sav svijet se smutio i sva je tvorevina pala u metez od stradanja Tvorca Svojega.

A mi – sta je sa nama, braco? Ako su se bezdusne i bezosjecajne stihije, kao obdarene dusom i zive, uzasnule i izmjenile ponasanje svoje u strahu od vidjenja onoga sto se sa Gospodom zbiva, necemo li mi, ljudi razumni, koji smo od Boga dobili tolike darove, ljudi za koje je Hristos umro, pasti u umiljenje i necemo li zaplakati u ove dane? Zar ne bismo bili beslovesniji i nerazumniji od beslovesnih zivotinja i bezosjecajniji od kamenja? Ne, braco, ne. Sa strahom i trepetom zapjevajmo i proslavimo Bozanstvene strasti Spasitelja Hrista Boga nasega, izmjenivsi se dobrim izmjenjenjem i saraspinjuci se sa nasim Vladikom povinovanjem i odsijecanjem svoje volje, unistavanjem plotskih naslada i losih zelja.

Obratimo paznju na to kako mnogo toga nas gura i pobudjuje ka ljubavi Bozijoj. Ko je od nas iz ljubavi prema svome drugu bio bacen u tamnicu ili je pozelio da umre za ljubljenog svog? A blagi nas Bog nije jednu ili dvije, nego mnoge i bezbrojne strasti izvolio pretrpjeti radi nas, osudjenih. Razmisljajuci o tome, blazeni Pavle istinito je rekao: Jer sam uvjeren da nas ni smrt, ni zivot, ni andjeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadasnjost, ni buducnost, ni visina, ni dubina, niti ikakva druga tvar nece moci odvojiti od ljubavi Bozije, koja je u Hristu Isusu Gospodu nasem (Rim. 8:38-39). Jer takvu je ljubav prema nama pokazao, Jer Bog tako zavolje svijet da je Sina svojega Jednorodnoga dao, da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima zivot vjecni (Jn. 3:16). Zbog toga su i sveti, prepodobni i pravedni zeljeli da prinesu, koliko-toliko, uzdarje Bogu za veliku ljubav koju On ima prema nama, a posto nista nisu imali, jedni su prinijeli krv svoju, drugi su iznurili i isusili tijelo svoje postom i drugim podviznickim trudovima, a treci su razdijelili imanje svoje na milostinju, pjevajuci sa bozanstvenim Davidom: sta cu uzvratiti Gospodu za sve sto mi je dao? (Ps. 115:3). I mi cemo, braco, uvijek ponavljati ove rijeci, sluzeci Mu sa ljubavlju koja ne jenjava, svom dusom nasom, svakodnevno prilazuci staranje i usrdnost u djelima naseg spasenja, da bismo sa svetima postali nasljednici vjecnih blaga, u Hristu Isusu, Gospodu nasem, Kojem prilici slava i moc sa Ocem i Svetim Duhom, sada i uvijek, i u vijekovima vijekova. Amin.

Published in: on Listopad 5, 2008 at 7:11 am  Komentari isključeni za Sveti Teodor Studit – Čtenija posnog trioda  
Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,
%d bloggers like this: